CRNOGORSKA SPORTSKA AKADEMIJA, „Sport Mont“ časopis br. 34,35,36. UDK 797.122.2.012.1 Milomir Trivun, Jovica Tošić, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u Ist. Sarajevu Simo Vuković, Goran Pašić, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u Banja Luci INDEKS TJELESNE MASE I EFEKTI VESLANJA KAJAKA 1. UVOD Dodatna težina može uticati i na rezultate ljudi, međutim, samo manjina nas shvata koliko. Povećana težina predstavlja opterećenje: fizičko, socijalno, psihološko i ekonomsko. Može predstavljati najznačajniji zdravstveni problem većine ljudi. Ipak gojaznost je samo simptom, a ne bolest i jedan je od najjednostavnijih zdravstvenih problema. Koje su medicinske posljedice pretjerane težine i gojaznosti? Rizik od bolesti i troškovi zdravstvene zaštite znatno se povećavaju s povećanjem indeksa tjelesne mase (body mass index-BMI). BMI predstavlja odnos visine i težine koji se računa kada se težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima. Opšta stopa smrtnosti se povećava ako se BMI poveća iznad 30 kg/m², posebno u mlađoj ljudskoj popuaciji. Osobe s visokim BMI imaju veću učestalost aterosklerotskih oboljenja srca, hipertenzije, pojedinih malignih oboljenja, dijabetesa i ciroze jetre. Češće se javljaju nesrećni slučajevi i hiruške komplikacije kao i komplikacije tokom trudnoće. Kada osoba dovede težinu u okvir normalnih vrijednosti odgovarajućom ishranom i fizičkom aktivnosšću, takvi problemi se smanjuju ili nestaju. Indeks tjelesne mase omogućava jednostavan način za procjenu tjelesne građe. Sve što nam je potrebno jeste vrijednost u kilogramima i visina u metrima. Trebamo težiti da ostanemo u opsegu poželjne kategorije, jer teži muškarci i žene u svim starosnim grupama imaju povećan rizik od smrti nezavisno od uzroka (Calle i sar, 1999). Takođe treba shvatiti da je slaba fizička kondicija na zavisan faktor rizika u svim grupama prema BMI i rizik od smrti je znatno manji kod onih koji imaju veći nivo aerobne sposobnosti (Wei i sar, 1999). Napominju da su zdravstveni rizici kod osoba sa BMI većim od 25, nešto manji ako je obim struka manji od 101,6 centimetara, stanje uobičajeno za sportiste koji su izloženi znatnom trenažnom opterećenju. Pretjerana tjelesna težina se definiše kao vrijednost BMI između 25 i 29. Alternativa određivanju povećane tjelesne težine preko indeksa tjelesne mase jeste poređenje sa idealnom tjelesnom težinom. Idealna tjelesna težina je ona koju imaju osobe odrežene veličine skeleta i najdužim prosječnim životnim vijekom. Rezultati istraživanja ukazuju da dobra fizička kondicija smanjuje rizik od pretjerane tjelesne težine i da muškarci koji imaju pretjeranu tjelesnu težinu, ali koji su u dobroj kondiciji imaju manji mortalitet nego ljudi normalne težine, a slabije kondicije (Lee, Jakcon i Blair 1998). Gojaznost se definiše kao pretjerana akumulacija masti, preko mjere koja se smatra normalnom za godine, pol i tip tjelesne građe. Gojaznost podrazumjeva višak masti u tijelu, a ne samo višak kilograma. Osoba može imati i manju tjelesnu težinu od normalne, a da ipak bude gojazna. Gojazna osoba po definiciji ima tjelesnu težinu 20% iznad idealnih 236