Merkel, W., Teorije transformacije..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 121—150 121 Izvorni znanstveni ~lanak 321.72 Teorije transformacije: demokratska konsolidacija postautoritarnih dru{tava WOLFGANG MERKEL * Sa`etak Demokratska konsolidacija postautoritarnih i posttotalitarnih društava mo- delski se razmatra na razini: (1) temeljnih političkih institucija, (2) glavnih aktera predstavničke demokracije (političkih stranaka i interesnih saveza); (3) ponašanja moćnih neformalnih političkih aktera (vojske, crkve, poduzetnika i dr.) i (4) građanske kulture. Demokracija je stabilna tek kad su konsolidirane sve četiri razine. Taj “maksimalistički koncept” demokratske konsolidacije isključuje tumačenja sloma demokratskih sustava voluntarističkim i nekonceptualiziranim opisima “dekonsolidacije”. Uvod ** Ako se teorijska evolucija u društvenim znanostima promatra kao darvinistička se- lekcija u kojoj opstaje samo ona paradigma koja pokazuje “suvišak objašnjenja” (Lakatos, 1974., 173) u odnosu prema konkurentskim paradigmama, onda je dosad očitovana hibridnost velikih teorija u društvenim znanostima, koje žele ekskluzivno i obuhvatno protumačiti složene društvene pojave, objašnjiva iz vlastite volje za preživ- ljavanjem. 1 Upravo su razvitak političkoznanstvene teorije općenito i istraživanje transformacije posebno razotkrili kako je tvorba paradigmi, kakve je Kuhn (1967.) iz- radio za strukturu (prirodno)znanstvene revolucije, neodrživ mit u sferi društvenih znanosti. Umjesto pravocrtne teorijske evolucije, u tvorbi teorije političke znanosti više se prepoznaju obrisi cikličnih teorijskih dominacija i utvrđenoga teorijskog pluralizma, * Wolfgang Merkel, Institut za političku znanost, Sveučilište “Karl Ruprecht” u Heidelbergu. ** Wolfgang Merkel, Theorien der Transformation: Die demokratische Konsolidierung postautoritärer Gesellschaften, u: Klaus von Beyme/Claus Offe (Hrsg.), Politische Theorien in der Aera der Transformation, Politische Vierteljahresschrift, Sonderheft 26, Westdeutscher Verlag, Opladen, 1996., str. 31-58. Za hrvatski prijevod teksta autor je posebno priložio sliku modela demokratske konsolidacije, koje nema u izvorniku (prim. prev.). 1 Tako se pogrešno tumačenje “behavioralističke revolucije” kao ostvarenja jedne pobjedonosne paradigme ne može svesti samo na mehaničku analogiju s Kuhnovim konceptom prirodnoznanstvenih paradigmi (Kuhn, 1967.), nego reflektira, prije svega, i samotumačenje za koje su zainteresirani njezini istaknuti protagonisti (Almond, Dahl, Downs, Easton, Riker i dr.) kako bi uspjeli u konkurenciji za istinu i resurse u društvenim znanostima. brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk