Radovi sa XXVIII savetovanja agronoma, veterinara, tehnologa i agroekonomista, Vol. 20. br. 1-4 139 UDK:547.15+631.4:(497.11) Originalni naučni rad PROCENA REZERVE ORGANSKOG UGLJENIKA U POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU REPUBLIKE SRBIJE D. Vidojević, M. Manojlović, A. Đorđević, B. Dimić * Izvod: U radu su prikazani rezultati procene rezerve organskog ugljenika u poljoprivrednom zemljištu na prostoru Republike Srbije. Procena je rađena na osnovu podataka sadržaja organskog ugljenika sa ukupno 577 lokaliteta za izračunavanje sadržaja u t/ha i 757 lokaliteta za izračunavanje sadržaja u %. Lokaliteti obuhvataju različite tipove zemljišta i pod uticajem su različitih klimatskih faktora i nadmorske visine. Rezultati istraživanja pokazuju da srednja vrednost sadržaja organskog ugljenika do 30 cm dubine u poljoprivrednom zemljištu iznosi 68,99 t/ha, odnosno 1,58 % što pripada klasi niskog sadržaja (1-2%). Procena sadržaja rezerve organskog ugljenika na ukupnoj površini poljoprivrednog zemljišta Republike Srbije iznosi 1,98% od ukupne procenjene vrednosti sadržaja za poljoprivredna zemljišta Evrope. Metodologija primenjena u okviru ovog istraživanja je omogućila dobijanje rezultata uporedivih na međunarodnom nivou. Ključne reči: organski ugljenik, poljoprivredno zemljište, procena, rezerva Uvod Zemljište je prirodni resurs u kome su akumulirane velike rezerve organskog ugljenika koji predstavlja jedno od centralnih pitanja u nauci o zemljištu (Manojlović, 2008). Zemljište je glavni kopneni rezervoar ugljenika i male promene njegovih zaliha mogu uticati na ukupni balans ugljenika u kopnenim ekosistemima. Procenjeno je da poljoprivredna zemljišta EU 15 imaju kapacitet skladišta za vezivanje 60-70 Mt CO2/god za vreme perioda od 5 godina prve predaje Kjoto Protokola (ECCP, 2003). Adekvatno upravljanje zemljištem u cilju podizanja nivoa organskog ugljenika može povećati produktivnost i održivost poljoprivrednih ekosistema (Cole et al. 1997). Ovakvo upravljanje takođe ima ulogu u ublažavanju efekata gasova staklene bašte s obzirom da zemljište ima kapacitet da otpusti ili zadrži ugljenik. Povećanje organske materije u zemljištu predstavlja važnu strategiju biološkog vezivanja (imobilizacije) ugljenika (Manojlović i Aćin, 2007; Manojlović et al., 2008). Ovo je prepoznato i od strane Ujedinjenih Nacija i Okvirne Konvencije o klimatskim Promenama (United Nations Framework * Mr Dragana Vidojević, Branislava Dimić, Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine - Agencija za zaštitu životne sredine, Beograd; dr Maja Manojlović, Poljoprivredni fakultet Novi Sad; dr Aca Đorđević, Poljoprivredni fakultet, Zemun; E-mail prvog autora: dragana.vidojevic@sepa.gov.rs