Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008 1 O Dioklecijanu su, s više ili manje uspjeha, pisali: V. Deželić (Car Dioklecijan, roman, 1906.), I. Ivanji (Dioklecijan, roman, 1973.), A. Kuzmanić (Dioklecijan cesar rimski, studija, 1844.), Milutin Majer (Vrtlar iz Aspalathosa, novela, 1930.), S. Matavulj (Car Duklijan, 1918.), G. Zarbarini (Diocleide, pjesma, Zadar, 1887.), L. Katić (Dioklecijan u Solinu, 1921.), V. Barbieri (Dioklecijan, roman, 2006.), V. Matošić (Diokles, Split, 2005.) i mnogi drugi. Kako se naš članak odnosi na Dioklecijana u dramskoj književnosti, ne navodimo dramske naslove! Također ne navodimo inače brojne napise i studije o caru i njegovoj vladavini. UDK 821.163.42.09(497.5 Split)-2 94(37)-05 Diocletianus Izvorni znanstveni članak Primljen: 21. 1. 2008. Prihvaćen za tisak: 19. 9. 2008. Ivan Bošković Filozofski fakultet u Splitu Radovanova 12, HR ― 21000 Split boskovic@ffst.hr Svi hrvatski Dioklecijani Car Dioklecijan nije samo jedno od trajnih mjesta splitske društvene memorije i identiteta, nego i česta tema hrvatske književnosti. Uz mnoštvo tekstova različita žanrovskog predznaka i umjetničke vrijednosti, o tomu svjedoči i iznimno bogata dramska književnost na hrvatskom jeziku, podrobnije opisana u ovomu pregledu. U njoj je splitski car zaogrnut u različito dramsko ruho: scensku igru, dramske slike, radio-igru, cabaret, povijesni spektakl, scensku viziju, tragediju, bajku, satiresku, a pridavane su mu – uz povijesno potvrđene – i različite karakteristike. Osim kao car graditelj i vladar znatnog vladarskog umijeća, najčešće je opisan kao progonitelj i simbol borbe protiv kršćana. Ta je odrednica jedno od referentnih mjesta dramskih tekstova Ogrizovića, Rožića, Kovačevića, Radice, Maroevića i dr. i na njoj je, najčešće, temeljeno dramsko/kazališno iskustvo, više kulturno-povijesnoga a manje estetskoga predznaka, limitirano – izuzev Ogrizovićeva i Šoljanova teksta - skromnom dramskom/kazališnom kulturom i spisateljskim mogućnostima pojedinih autora. Premda je i u carevoj ličnosti, ali i u ličnostima njegovih najbližih bilo motiva poticajnih za dramski razvoj, uglavnom je sve ostalo izvan interesa autora ili je pak mjestimice tek sugerirano. U radu se donosi pregledan p/opis svih drama na hrvatskom jeziku o splitskomu caru. Ključne riječi: Split, hrvatska književnost, drama. Iako je o caru Dioklecijanu pisano mnogo, o njegovu životu i ulozi još uvijek je podosta nerazjašnjenih mjesta, nejasnoća, povijesnih mistifikacija, naslaga legende i predaje… Prekriveni nedoumicama i otvorenim mjestima, začudnim rekonstrukcijama i (pseudo)znanstvenim interpretacijama, mnogi detalji iz života rimskoga cara i splitskog utemeljitelja (začetnika) ni do danas nisu znanstveno dokazani ni objašnjeni, što njegovu zagonetku čini još većom i još izazovnijom, o čemu svjedoči bogata povijesna literatura i književnost. 1 Ono oko čega ne postoji