A. Car-Mihec, Dramska djela A. Blazovića FLUMINENSIA, god.4 (1982) br., str 87-85 Adriana Car Mihec DRAMSKA DJELA AUGUSTlNA BLAZOVIĆA mc Adriana Car-Mihec, Pedagoški fakultet Rijeka, stručnl članak, Ur.: 2. srpnja 1992. UDK:886.2(436.17)-2:929 Blazovlć, Augustin Nakon kratka pregleda povijesti gradišćanskohrvatske dramatike u članku se analizira dramski rad Augustina Blazovića. Taj je poznati kulturni radnik svojim pučkim igrokazima, tragedijama, dramskim misterijama i legendama nadmašio svoje suvremenike te ga stoga smatramo jednim od najvećih imena gradišćanske književnosti našeg stoljeća. Augustin Blazović je, prema riječima Stjepana Krpana, autora knjige Gradiščanski portreti, jedan od najvećih ovostoljetnih pjesnika rođen u Frakanavi, u seljačkoj obitelji 29. siječnja 1921. godine. Svoje je školovanje započeo u rodnom mjestu. Gimnaziju polazi u Kisegu, gdje, nakon ispita zrelosti, stupa u benediktinski red. Blazović je zaređen 1946. godine te svoje ime Franjo mijenja u Augustin. U Budimpešti završava studij matematike i fizike. Te predmete predaje i u Benediktinskoj gimnaziji u budimpeštanskom predgradu Csepelu. Godine 1949. vraća se u Austriju, 1953. godine doktorira na bečkom sveučilištu iz sociologije redovništva i benediktinskih pravila. Odlazak iz rodne Frakanave nije Augustina Blazovića udaljilo od njegova naroda. Naprotiv, već od 1949. godine pisac aktivno sudjeluje u svim kulturnim gibanjima gradišćanskih Hrvata u Beču i Gradišću. Iskrena Blazovićeva vezanost uz hrvatski narod očituje se, osim u njegovoj lirici, prozi i publicističkim radovima, i u njegovu dramskom stvaralaštvu, koji ćemo ovim radom, dijelom, pokušati prikazati. Kako bismo mogli ponešto doznati o korijenima Blazovićeva dramskoga rada moramo se, prije svega, osvrnuti na razvoj gradišćanskohrvatske dramske književnosti. Prema riječima Nikole Benčića "igrokaz je najmlađa mladica literarnog stabla. Iz davnije prošlosti znamo za 'pasionske igre' ali za igrokaze imamo visti nek iz ovoga stoljeća, kad je Martin Meršić st. sa Martinom Meršićem ml. med dvimi boji počeo neumornom snagom organizirati seljački igrokaz i dati tim neukim, laičkim, seljačkim, dobrovoljnim igračem velik broj kazališnih igar u ruke. Akoprem su to bili nek prijevodi iz nimškoga, ugarskoga, hrvaćanskoga ili koga drugoga tudjega jezika su te igre položile temelje nečuvenom duhovnomu i literarnomu razvitku gradišćanskih Hrvatov, ki je ravnopravan svakoj literaturi velikih narodov. Ta marljiva prevodilačka djelatnost je pak uvjetovala da su naši literati počeli sam