Vol. 13, № 2, 2016: 59-70 Boris Krivokapić* 1 UDK 341.231.14 340.12 Originalni naučni rad Primljen: 08.02.2016. Odobren: 20.05.2016. PRIRODA LJUDSKIH PRAVA U prvom delu autor ukazuje da su, za razliku od prošlosti, u naše vreme ljudska prava prerasla u objektivan pravni institut, pa čak i poseban sistem. Ona su formulisana i zaštićena i na unutrašnjem i na međunarodnom planu. Drugi deo rada bavi se shvatanjem da su ljudska prava deo tzv. prirodnog prava. Autor pri- mećuje da se teorija prirodnog prava ne može prihvatiti i to iz mnogo razloga. Ona je, po njemu, čista konstrukcija, koja je daleko od realnosti, a uz to i suvišna. Pravo, a time i ljudska prava kao njegov deo, je društvena tvorevina koja se razvija uporedo sa društvom, pri čemu, gledano na duži rok, napredne norme u materiji ljudskih prava istiskuju one prevaziđene. Život i ljudske potrebe su faktori koji nameću takav razvoj. U trećem delu rada, autor primećuje da pošto se pod ljudskim pravima imaju u vidu razne stvari, u najmanju ruku takav poseban koncept i, sa druge strane, konkretna prava, ne može se dati jedinstveni odgovor na to šta je u stvari priroda ljudskih prava. To je utoliko teže zbog toga što ljudska prava imaju razne dimenzije – pravnu, filozofsku, ideološku, političku, ekonomsku, socijalnu, pedagošku itd. Ipak, on daje svoje viđenje osnovnih karakteristika savremenog kon- cepta ljudskih prava. U četvtom delu autor primećuje da, kada kada je reč ne o konceptu, već o samim ljud- skim pravima kao takvim, njihove osnovne karakteristike su da su ona: 1) izvorna - pripadaju svakome po osnovu toga da je ljudsko biće (opšta prava) ili pripadnik određene ugrožene grupe (posebna prava); 2) sveopšta – pripadaju svakome odn. svim pripadnicima ugrožene grupe, bez ikakvog razlikovanja po osnovu ličnih svojstava, a sa druge strane, najvažnija takva prava pri- znaju se u svim državama; 3) neotuđiva – čovek se ne može odreći ili na drugog preneti svoja naj- važnija ljudska prava, kao što su pravo na život, pravo glasa itd.; 4) donekle različita – premda u načelu svi ljudi imaju ista osnovna ljudska prava, odnosno svi pripadnici ugrožene grupe ista posebna prava, pravna stvarnost svakog pojedinca se razlikuje zato što on u zavisnosti od objektivnih činilaca, koji nemaju za cilj nikakvu diskriminaciju (državljanstvo, stručna sprema, godine života, radni staž, invalidnost, pripadnost nacionalnoj manjini itd.) i veći ili manji krug drugih ljudskih prava. Pomenute karakteristike ujedno ukazuju i na prirodu ljudskih prava. Ključne reči: Ljudska prava, Međunarodno pravo, Prirodno pravo * Redovni profesor, Fakultet za poslovno-industrijski menadžment i pravo, Univerzitet „Union – Nikola Tesla”, Beograd; krivokapicboris@yahoo.com.