9 Anali Dubrovnik 61 (2023.), 9-43 Izvorni znanstveni rad UDK: 811.124'04'276(398)”653” DOI: https://dx.doi.org/10.21857/y6zolb63jm Primljeno: 20. 4. 2023. Prihvaćeno: 28. 6. 2023. IVAN BASIĆ Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu E-mail: ibasic@ffst.hr ADRIOBIZANTSKI TERMINI I FORMULE U RANOSREDNJOVJEKOVNOM DRUŠTVENOM DISKURSU IVAN BASIĆ Sažetak: Tri ranosrednjovjekovna izvora na latinskom jeziku - Rižanski placit (804.), tekstovi gradeških patrijarha Fortunata II. i Venerija (20-ih godina 9. stoljeća) te zapisi Gottschalka iz Orbaisa (846.-848.) - sadrže tragove naročitog diskursa kojim se oslovljavao bizantski car i spominjala njegova vlast nad Istranima, Venecijancima i Dalmatincima. Podrijetlo diskursa nalazi se u grčkim terminima i formulama carskog dvora te službenih dokumenata. Ispituju se načini kojima je došlo do difuzije i recepcije tog ceremonijalnog jezika Carstva u društvima uokrug jadranskog bazena u kontekstu dugotrajne izloženosti bizantskoj političkoj i kulturnoj dominaciji. Ključne riječi: rani srednji vijek, Jadransko more, Dalmacija, Istra, Venecija, jezik, adriobizantizam, društveni diskurs Keywords: early Middle Ages, Adriatic Sea, Dalmatia, Istria, Venice, language, Adrio- Byzantinism, social discourse Uvod Pojam "adriobizantizam" odavno je prisutan u medievistici Hrvatske i susjednih zemalja. 1 Oblikovao ga je danski arheolog i arhitekt Ejnar Dyggve još tridesetih godina 20. stoljeća, a širu recepciju stekao je poslije objavljivanja njegove knjige Povijest salonitanskog kršćanstva početkom pedesetih. 1 Preferiramo oblik "adriobizantizam" umjesto "adriobizantinizam". Alternativni oblik "adriobizantinizam" vjerojatno je nastao doslovnim ugledanjem na Dyggveovu englesku tvorenicu Adriobyzantinism, složenu pomoću već postojeće imenice Byzantinism. Koliko je poznato, taj pojam potječe iz njemačkoga govornog područja (njem. Byzantinismus), a prvi su ga koristili Jacob Burckhardt (1818.-1897.) i Jakob Philipp Fallmerayer (1790.-1861.); o tome v. Romilly J. H. Jenkins, "Byzantium and Byzantinism", u: Lectures in memory of Louise Taft Semple, First Series, 1961- 1965, Princeton: Princeton University Press, 1967., 174-176 i Dimiter G. Angelov, "Byzantinism: The Imaginary and Real Heritage of Byzantium in Southeastern Europe", u: New Approaches to Balkan Studies, ur. Dimitris Keridis, Ellen Elias-Bursac i Nicholas Yatromanolakis, Dulles: Brassey's, 2003., 9-10. U anglosaksonskom i njemačkom govornom području tvoren je iz pridjeva (Byzantinisch, Byzantine) koji u hrvatskoj inačici glasi "bizantski", ne "bizantinski".