Acta hist. med. stom. pharm. med. vet. / 2014 / 33 / 1 / 16–30 16 Pregledni naučni članak UDK: 711.4(497.11) 351.777.8(497.11) ID: 212262668 Nataša Danilović Hristić JUP Urbanistički zavod Beograda, Palmotićeva 30, 11 000 Beograd, Srbija natasa.danilovic@urbel.com URBANA BEZBEDNOST I PREVENCIJA ULIČNOG KRIMINALA KAO PREDUSLOVI ZA RAZVOJ ZDRAVE ZAJEDNICE * Apstrakt: Svetska zdravstvena organizacija (WHO – World Health Organization) svrstava bezbednost zajednice od kriminala u kategoriju prirodnih katastrofa, požara, saobraćajnih i drugih nezgoda, u kojima najvažniju ulogu igra spremnost same zajednice da reaguje, spreči, pomogne ili umanji negativne efekte. Takođe, Međunarodni centar za prevenciju kriminala (Te International Centre for the Prevention of Crime) daje čak i širi fokus bezbednosti zajednice, smatrajući je javnim dobrom. Jedna od opšte prihvaćenih defnicija „da je bezbednost u osnovi sloboda od pretnji” (Barry Buzan, 1991), daje tumačenje na daleko višem nivou opšte (državne, tj. nacionalne) bezbednosti, ali može se primeniti i na nivo urbane sredine i osećaj koji o prostoru formiraju njegovi korisnici. Osnove za nasilno (kriminalno, seksističko ili rasističko) ponašanje prema određenim kategorijama stanovništva leže u opštoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji društva, što se prenosi i na ulice gradova. Realnost i ozbiljnost nasilja na ulicama dovodi do sveukupnog osećaja nesigurnosti u zajednicama, a nesigurnost gradskih prostora izaziva njihovo umanjeno ili pogrešno korišćenje. Sve su češći klinički slučajevi savremene urbane bolesti agorafobije, koja je prvobitno označavala strah od otvorenog prostora, dok se danas pod tim pojmom podrazumeva skup strahova u vezi sa javnim mestima i velikim brojem ljudi, sa strahom da na takvom mestu nakon iznenadnog onesposobljenja ne bi bili u stanju pobeći ili potražiti pomoć. Potrebno je defnisati i ustanoviti uslove da bezbednost zajednice postane pozitivan rezultat prevencije nasilja, da se tretira kao aspekt kvaliteta života, u kome su ljudi, individualno ili kolektivno, u najboljoj mogućoj meri zaštićeni od mogućih opasnosti ili pretnji, koje su posledica kriminalnog ili anti-socijalnog ponašanja drugih članova društva. Osećaj nesigurnosti u javnim gradskim prostorima ima dve dimenzije, objektivnu i subjektivnu. Objektivna je podržana realnim događajima u prostoru, a subjektivna je predmet ličnih osećanja građana, zasnovana podjednako na objektivnoj dimenziji, koliko i na pojedinačnom stepenu prihvatanja i podnošenja stvarnosti, slabosti ili hrabrosti, tj. spremnosti da