Pregledni članak UDK 004.946:114(045) doi: 10.21464/fi38109 Primljeno 14. 9. 2017. Divna Vuksanović, 1 Vlatko Ilić 2 Univerzitet umetnosti u Beogradu, Fakultet dramskih umetnosti, Bulevar umetnosti 20, RS–11070 Beograd 1 vuksanovic.divna@gmail.com, 2 vlatko.ilic@gmail.com Prostor – mediji – umjetnost Jedan pogled na suvremenost Sažetak Tekst iz kuta filozofije medija problematizira pitanje razumijeća prostora u našem dobu, a u kontekstu djelovanja medijske kulture i industrije zabave. Pojam prostora koji ovdje imamo u vidu tiče se njegove tehnološke geneze i apliciranja u domeni umjetnosti i suvremenih medija. Istovremeno, on je utemeljen na Kantovim pretpostavkama o jedinstvu i besko- načnosti čiste prostornosti. U tom smislu, u članku se razmatraju odgovarajući fenomeni virtualnog prostora (VR) i proširenog prostora (AR) koji, nakon perioda u kojemu su tre- tirani kao »tehnička atrakcija«, bivaju primijenjenima u regiji kreativnih industrija – kao VR film, djelomično kazalište ili videoigre. Njihova daljnja sudbina tiče se komercijalne eksploatacije što, povratno, omogućuje razvoj, usložnjavanje i multipliciranje u funkciji profita. Članak na problemski način nastoji prepoznati transformiranje njihove osnovne uloge, u rasponu od tehničke atrakcije, preko umjetničkih medija, do resursa za komercijal nu eksploataciju. Ključne riječi virtualni prostor, proširena realnost, umjetnost, mediji, zabava, VR film Nije li pitanje percepcije »prostora« stvar njegovog razumijevanja, 1 i vrijedi li i obratno, bar kada je riječ o našem vremenu za koje je karakteristično ekspan- zivno integriranje medijskih »slika« s tradicionalnim shvaćanjima prostora i njihovim relacijama s humanom vrstom i stvarnošću? Iako su mediji, kao po- srednici u komunikaciji, bili integrativni dio različitih historijskih epoha, obrt koji se dogodio u našoj eri govori o njihovoj dominaciji u regiji komunicira- nja (prije svega u kulturnim krugovima Zapada), kao i o definiranju jednog, moguće, novog »prostora« u kojemu se ta komunikacija događa. S tim u vezi, danas se s razlogom može raspravljati bilo o prostoru kao predmetu fizike i/ili metafizike, bilo o prostoru kao derivatu tehnologije i tzv. medijske kulture. Zanima nas ona interpretativna linija razmatranja koja prostor definira putem 1 »Za razliku od fizike, u politici su opažanja činjenice« – ovako počinje poglavlje »Morfo- loška najezda« u knjizi Kritični prostor Paula Virilija. U nastavku slijedi autorova »dijag noza« vremena u kojoj se tvrdi da je došlo do bitnih izmjena u kontekstu tradicionalnog shvaćanja pojavnosti te da se »poredak« po- javnosti, što važi kako za prostor tako i za vrijeme, transformirao u nešto drugo, pa smo tako postali »svjedoci suproizvodnje osjetil- ne stvarnosti«. Ova suproizvodnja osjetil- nosti i pojavnosti odnosi se, prije svega, na medijsko redefiniranje pojavnih parametara realnosti, dakle i na generiranje, percepciju i razumijevanje jednog novog fenomena pro- stora. Vidi: Pol Virilio [Paul Virilio], Kritični prostor, prevela Slobodanka Šibalić, Gradac, Čačak 1997., str. 20–21.