SLAVICA LODZIENSIA 1 ● 2017 ● 63–76 http://dx.doi.org/10.18778/2544-1795.01.06 Dijana Hadžizukić Fakultet humanističkih nauka Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar Bosna i Hercegovina Dijana.Hadzizukic@unmo.ba SEMIOTIKA PISMA U ROMANIMA DŽEVADA KARAHASANA Pogledaj ti nešto napisano. Vidiš jednu izuvijanu liniju, vidiš neke tačke i crtice, gledaš to i kao da unutrašnjim uhom ču- ješ glas koji ti govori te napisane riječi, recimo glas onoga koji je to zabilježio. Eto ti odmah zbrke: on je odsutan, glasa nigdje i riječi nigdje, a ti neki glas kao da čuješ i riječi su tu. Tu je glas i tu su riječi, samo ne idu preko ovoga nego preko unutrašnjeg uha, ravno u njega. Kao da ti on odsutan govo- ri, a ti ponavlješ njegove riječi. Već ti je samo pisanje, znači, zbrka jer glas odsutnog čovjeka čini vidljivim. Pa onda pog- ledaj čime se ono bavi i o čemu piše, brate moj slatki. Neće on govoriti o tebi i o meni, o onima koje vidi i čuje, nego o nekim davnim ljudima ili čak o ljudima koji nikad nisu ni živjeli, ili će te podučavati šta brojevi mogu, ili će nešto mu- drovati o džinima i njihovim navikama, iako nikad nije sreo niti vidio džina. Može neko misliti da su oni budale ili preva- ranti, a ja mislim da je to naprosto njihov posao. Oni iz ne- vidljivog svijeta dovlače ovamo neke odsutne ljude, kao što ti, na primjer, kad čitaš iz odsutnosti dovlačiš njihov glas i recimo njih, cijele. Ne znam, doduše, čemu to služi, ali ra- čunam da za nešto treba čim se događa. (Istočni Diwan: 308) Romani Dževada Karahasana svojom strukturom i temama podstiču književ- nokritičko čitanje sa fokusom na istraživanje tematizacije i okvira, autorstva i ru- kopisa. U tom kontekstu je bitno analizirati strukturalne pozicije pjesnika u tekstu romana ili njihove pozicije u fikcijskom svijetu koje gradi fabula, te istražiti tema- tizacijske motive tekstova, pisma, pisanja, te važnosti napisanog za recipijenta. Pod tim podrazumijevam pismo u bartovskom smislu (Varijacije o pismu) kao