Maja Bezić, Semantička adaptacija talijanizama u splitskom govoru FLUMINENSIA, god. 28 (2016), br. 2, str. 39-51 39 Maja Bezić SEMANTIČKA ADAPTACIJA TALIJANIZAMA U SPLITSKOM GOVORU dr. sc. Maja Bezić, Filozofski fakultet, mbezic@ffst.hr, Split izvorni znanstveni članak UDK 811.163.42’282(497.5 Split) 811.163.42’373.45:811.131.1 rukopis primljen: 15. 9. 2016.; prihvaćen za tisak: 15. 12. 2016. Ovaj je rad doprinos proučavanju semantičkog aspekta talijanizama prisutnih u splitskom dijalektalnom leksiku. Talijanizmima se smatraju one posuđenice koje su u splitski govor prodrle iz sjevernih talijanskih dijalekata, mletačkog i tršćanskog, te iz standardnoga talijanskog jezika. Analizira se semantička adaptacija splitskih talijanizama koji označavaju ljudske osobine i značajke, a analiza se zasniva na teoriji jezika u kontaktu Rudolfa Filipovića. Sa semantičkog stajališta talijanizmi koji označavaju intimne sfere ljudske aktivnosti i djelovanja zanimljivi su jer u slučaju njihove adaptacije, osim očekivanog suženja značenja, često zapažamo i proširenje značenja. Ključne riječi: talijanizmi; splitski govor; ljudske osobine i značajke; primarna semantička adaptacija; sekundarna semantička adaptacija 1. Uvod Leksički talijanizmi jedna su od važnih i prepoznatljivih značajki lokalnih govora dalmatinskog priobalja, posebno onih koji pripadaju čakavskom narječju (Lisac 2009: 15). Čakavskom narječju pripada i splitski govor, no potrebno je istaknuti da se ovaj urbani govor sve brže udaljava od svog izvornog, čakavskog oblika izložen utjecaju čakavskih govora obližnjih otoka, štokavskih govora dalmatinske zagore te sve jačem utjecaju štokavskog standardnog jezika (Jutronić 1998: 239; Menac-Mihalić–Menac 2011: 7, 9). Interferencije sa susjednim govorima, posebno onima štokavskog narječja, te nezaustavljiv proces standardizacije uvelike pridonose postupnom nestajanju dijalektalnog leksika, a time i brojnih leksema talijanskog podrijetla. Bitnu ulogu u njegovu očuvanju, revalorizaciji i analizi imaju znanstvenici.