Broj 482-483, 6. rujna 2012. ISSN 1330-2787 Holmes i slučaj Tatjana Jukić Kad govori o strasti, i to na primjeru iz Balzaca, Roland Barthes je opisuje kao napetost izme đ u skrivanja i razotkrivanja: ako pred drugima želim skriti strast, kaže, to se skrivanje vidi, ono se pokazuje. Želim da znaš, da vidiš, kaže Barthes, da od tebe nešto krijem. Drugim riječima, ako krijemo strast, želimo ostavljati tragove u kojima se strast razotkriva. Ili, reći će Barthes, ja želim da ti znaš da ti ne želim pokazati što osjećam (Fragmenti ljubavnog govora). Barthesove rečenice pritom precizno opisuju strukturne uvjete detektivske pripovijesti. Ne radi se samo o tome da su zločin ili kriminalna tajna čije skrivanje za sobom ne ostavlja traga načelno nezamislivi. Skrivanje uvijek ostavlja tragove; to je uostalom jedna od nosivih lekcija psihoanalize. Ipak, zločin, skrivanje i tragovi nisu dovoljni za opis strukturnih uvjeta detektivskog narativa. Detektivska priča formira se oko želje da ja koja čitam, možda čak i ja koje piše, zajedno s detektivom, znamo i vidimo da ona od nas nešto krije; to je njezin strukturni uvjet. Ona želi da mi znamo da nam nešto ne želi pokazati. Parafraziram li Barthesa, moglo bi se stoga reći da je svaki zločin u detektivskoj priči zločin iz strasti. Detektiv u njoj zapravo ni ne postoji osim u funkciji te strasti, ili kao njezina funkcija. Takav svoj položaj poentirano opisuje Sherlock Holmes u Pustolovini Kuće Wisteria, kad kaže da mu je um nalik na zahuktali stroj koji se kida ako nije povezan s poslom za koji je napravljen. Sherlock Holmes, dakle, napravljen je za posao detektivske pripovijesti, za ono što ta pripovijest radi; bez toga rada, njegov je um zahuktali stroj koji se trga i raspada. Robert Downey Jr. kao novi Sherlock Holmes Dr. House koristi se Holmesovim istražiteljskim metodama