IZBOR SOFTVERA PRIMENOM METODA VIŠEKRITERIJUMSKOG ODLUČIVANJA SOFTWARE SELECTION THROUGH THE APPLICATION OF THE MULTICRITERIA DECISION-MAKING METHOD Saša Ivanov 1 , Dragiša Stanujkić 2 1,2 Fakultet za menadžment Zaječar, Megatrend univerzitet, Beograd Rezime - Rad se bavi primenom metoda višekriterijumskog odlučivanja na primeru izbora softvera studentske službe na Fakultetu za menadžment u Zaječaru. Abstract – The paper deals with the application of the multicriteria decision-making method on the example of software selection of the Student Service Office at the Faculty of Management in Zajecar. 1. UVOD Odluka i odlučivanje se kao reči koriste svakodnevno, a da se pri tome i ne zna njihovo pravo značenje. Radi se o značajnoj ljudskoj delatnosti i već pedesetak godina neguje se i razvija posebna naučna disciplina nazvana teorija odlučivanja. U svim pristupima koji su prisutni u savremenoj teoriji upravljanja, pod odlučivanjem se podrazumeva racionalni izbor jedne, iz skupa raspoloživih alternativa. Donošenje odluka najčešće znači vrednovanje skupa mogućih rešenja ili alternativa. Kada se vrednovanje vrši u odnosu na jedan kriterijum, određuje se rešenje (alternativa) koje ekstremizira ciljnu funkciju, a postupak se označava kao jednokriterijumska optimizacija, ili samo optimizacija. Stvari postaju ozbiljnije kada uvedemo dva ili više kriterijuma i kada umesto optimalnog treba naći najbolje rešenje. Svaki vid objedinjavanja kriterijuma u jedan (potpuna skalarizacija) i svođenje zadatka na jednokriterijumski, unosi nedostatke koji limitiraju domete analize i tačnost rezultata. Umesto potpune skalarizacije, višekriterijumski problem se najčešće tretira u originalnom obliku, a nivo skalarizacije ciljne funkcije kontroliše donosilac odluka (DM) ili analitičar. Dragim rečima, donosilac odluka najčešće međusobno vrednuje kriterijume, ili im direktno daje rangove značajnosti i tako oblikuje ciljnu funkciju po sopstvenim preferencama. Bilo da to čini indirektno ili direktno, u datoj fazi procesa odlučivanja formira se matrica alternativa i kriterijuma koja se podvrgava analizi i obradi da bi se iz nje generisao konačni rezultat - težinske ocene alternativa na osnovu kojih se iste zatim rangiraju. Težinske ocene i rangovi mogu se koristiti pojedinačno ili integralno u zavisnosti od vrste problema. Ako se traži samo najbolja alternativa, obično je dovoljno samo rangiranje. Kada se radi o alokacionim problemima, težinske ocene mogu označavati proporcije alokacije resursa prerna rangovima alternativa. Treći slučaj je da se želi identifikacija prvih nekoliko najboljih alternativa i stepen njihovog učešća u ukupnoj alokaciji resursa. Prisustvo različitih kriterijuma, od kojih neke treba maksimizirati a neke minimizirati, znači da se odluke donose u konfliktnim uslovima i da se moraju primeniti instrumenti koji su fleksibilniji od strogo matematičkih tehnika vezanih za čistu optimizaciju. Za takve zadatke razvijene su specijalne tehnike analize i rešavanja među kojima su najznačajnije PROMETHEE [1], ELECTRE [2], AHP [3], TOPSIS [4] i CP [5]. Navedene tehnike spadaju u kategoriju metoda meke optimizacije pošto, pored matematičkih struktura i instrumenata, koriste heurističke parametre, mere rastojanja, skale vrednosti itd. 2. DEFINISANJE KRITERIJUMA ZA IZBOR SOFTVERA Da bi se izvršio izbor softvera neophodno je opredeliti se za jednu ili više metoda i definisati kriterijume (C i ). Svakom od kriterijuma je neophodno dodeliti odgovarajuću težinu i definisati princip rangiranja. C 1 – Usaglašenost sa postojećim IS (bodovi). Da bi obezbedili efikasno korišćenje sistema neophodno je da novo rešenje bude kompatibilno sa postojećim IS i obezbedi mogućnost konverzije postojećih podataka. C 2 – Stepen ispunjenja zahteva (bodovi). U kom stepenu novo poslovno rešenje ispunjava zahteve definisane projektnim zadatkom. C 3 – Dodatni zahtevi (bodovi). Koliko novi IS zahteva izmene ili dodatna ulaganja u hardversku i softversku infrastrukturu – server, licence ... C 4 – Rokovi (bodovi). Usklađenost predloženih rokova sa realnim potrebama korisnika. C 5 – Cena (€). C 6 – Uslovi plaćanja (bodovi). Povoljnosti koje isporučilac softvera nudi. U našem slučaju opredelili smo se za prethodno navedene kriterijume. 3. IZBOR METODA VIŠEKRITERIJUMSKOG ODLUČIVANJA Proces donošenja odluka predstavlja izbor jedne iz skupa raspoloživih alternativa koja u najvećoj mogućoj meri ispunjava zadate kriterijume. Proces višekriterijumskog odlučivanja može biti predstavljen sledećim fazama: