INFOTEH-JAHORINA Vol. 12, March 2013. - 743 - Primena sistema za elektronsko učenje na visokoškolskim ustanovama u Srbiji – pregled aktuelnog stanja Nenad Bulatović, Darko Stefanović, Milan Mirković, Dubravko Ćulibrk Departman za Industrijsko Inženjerstvo i Menadžment Fakultet tehničkih nauka Novi Sad, Srbija nenad.bulatovic@gmail.com , darkoste@gmail.com , mirkovic.milan@gmail.com , dubravko.culibrk@gmail.com Sadržaj—Napredak i razvoj u domenu informacionih i komunikacionih sistema je omogućio popularizaciju novih načina sticanja i transfera znanja. Elektronsko učenje (e- learning) је postalа oblast u koju se ulažu značajna finansijska sredstva ali i istraživački napori usmereni ka optimizaciji postojećih i pronalaženju novih metoda za obrazovanje i diseminaciju znanja upotrebom savremenih tehnologija. U radu je prikazano istraživanje koje je obuhvatilo 54 fakulteta u Srbiji, a čiji je cilj identifikovanje u kolikoj su meri sistemi za elektronsko učenje zastupljeni na visokoškolskim institucijama u ovoj zemlji, to jest koji su faktori koji utiču na spremnost fakulteta da uvedu ovakve sisteme u svoj rad i koje su glavne prepreke u tim naporima. Ključne riječi: elektronsko učenje, e-learning, fakulteti, pregled; I. UVOD Dobijanjem na značaju i širokom prihvatanju ekonomije bazirane na znanju kao nove ekonomske paradigme, evidentno je veliko povećanje tražnje u pogledu novih načina “isporuke” i transfera znanja [1]. Paralelno sa ovim, napredak i razvoj u domenu informacionih i komunikacionih sistema je uzrokovao dramatične promene u načinu na koji se znanje stiče, omogućivši korisnicima visok stepen personalizacije materijala za učenje, kao i portabilnosti i fleksibilnosti u smislu vremena i mesta na kojem će taj materijal konzumirati. Stoga i ne čude velika finansijska ulaganja kao i ozbiljni istraživački napori u poslednje vreme koji su fokusirani na optimizaciju postojećih i pronalaženje novih metoda diseminacije znanja upotrebom savremenih tehnologija. Tako su često predmet istraživanja motivisanost studenata i učenika kada se koriste savremene metode [2], prednosti i mane tih metoda u odnosu na metode tradicionalne nastave, kao i načini usavršavanja postojećih i razvoja novih sistema za elektronsko učenje. Međutim, u isto vreme je primetan i raskorak između mogućnosti savremenih sistema za elektronsko učenje i stepena njihove implementacije u obrazovnim ustanovama. Stoga se postavlja pitanje koliko toga je stvarno urađeno u praksi, kao i kolika je spremnost ne samo studenata već i njihovih predavača, kao i kakvi su materijalni i tehnički uslovi samih visokoškolskih ustanova da te promene u metodama prenošenja znanja zaista i prihvate i realizuju u okviru svog nastavnog programa. Istraživanje prikazano u ovom radu pokušava da odgovori na ova pitanja, analizirajući trenutno stanje na visokoškolskim ustanovama u Srbiji kada je u pitanju elektronsko učenje i pružajući uvid u neke od problema koji se javljaju prilikom uvođenja LMS (Learning Management System, sistem za upravljanje učenjem) u ove institucije. Istraživanje je obuhvatilo 54 od 76 fakulteta koji su trenutno akreditovani u Srbiji (predstavnici 22 fakulteta nisu bili spremni na saradnju). Rad je organizovan na sledeći način: u Poglavlju II je dat kratak prikaz elektronskog učenja u kontekstu ovog istraživanja kao i pregled aktuelnog stanja u oblasti, Poglavlje III prikazuje metod istraživanja i dobijene rezultate, dok su u Poglavlju IV izneti zaključci i budući pravci istraživanja. II. PREGLED STANJA U OBLASTI Elektronsko učenje (e-learning) predstavlja oblik učenja baziran na tehnološkim rešenjima gde se materijal za učenje dostavlja elektronskim putem (preko računarske mreže) krajnjim korisnicima [3]. Računarske aplikacije koje se koriste u procesu pripreme predavanja, a kasnije i u procesu učenja, kolektivno se nazivaju alatima za elektronsko učenje (e-learning tools) a predstavljaju softver projektovan za potrebe edukacije. Najčešće korišćeni su LMS koji omogućavaju kreiranje i prezentaciju materijala za nastavu i testova za proveru znanja. Oni podržavaju tekstualne, HTML, grafičke, audio i video elemente i omogućavaju interaktivnu komunikaciju sa korisnikom. Tipičan LMS je, prema tome, softverska aplikacija za administraciju, dokumentaciju, praćenje i izveštavanje o statusu programa obuke, kako u učionici tako i kada su u pitanju on-line kursevi [4]. U upotrebi se u današnje vreme najčešće javljaju gotova rešenja kao što su su WebCT, Blackboard, Claroline i Moodle [5] koja omogućavaju nastavnom osoblju relativno jednostavno kreiranje odnosno prilagođavanje tradicionalnih kurseva obliku pogodnom za elektronsko učenje. U isto