9 POSTSTRUKTURALNA KRITIKA REALIZMA: TRI STRATEGIJE Filip Ejdus Uvod Realizam je način mišljenja koji međunarodnu politiku opisuje kao neprestanu borbu za moć koja se među državama odvija u uslovima anarhije. Budući da se radi o teorijskoj paradigmi koja je nakon Drugog svetskog rata postala dominan- tan način razmišljanja kako među teoretičarima tako i među praktičarima među- narodne politike, sve ostale paradigme su svoje mesto pod suncem tražile upravo kroz kritiku realizma. Dugo je najsnažnija kritika realizma dolazila iz liberalnog kampa. Međutim, početkom osamdesetih godina 20. veka, dolazi do razvoja novih, tzv. alternativnih paradigmi u međunarodnim studijama koje su dovele u pitanje ne samo akademski i etički kredibilitet realizma i liberalizma već i njihove naučno- lozofske temelje. Najradikalnija kritika došla je od onih istraživača koji su svoje utemeljenje imali u kontinentalnoj lozoji, a posebno u poststrukturalizmu. 1 Nji- hov razorni napad na sve velike narative međunarodnih studija opatuljastio je sve one razlike između realista i liberala koje su do tada delovale nepremostivo. Nauč- ne diskusije koje su vodili neoliberali i neorealisti osamdesetih godina najednom 1 Kontinentalna lozoja se odnosi na način lozofskog mišljenja koji se tokom 19. i 20. veka razvi- jao na kontinentalnom delu Evrope. Nasuprot analitičkoj anglo-američkoj tradiciji fokusiranoj na formalnu logiku, kontinentalna lozoja svoju pažnju usmerava na svet iskustva. Među kontinen- talno-lozofske pravce spadaju, između ostalog, nemački idealizam, hermeneutika, fenomenologi- ja, kritička teorija, marksizam, psihoanaliza, egzistencijalizam, strukturalizam i poststrukturalizam (Braidotti, 2010, vii – xii). prijelom.indd 213 4/23/2013 9:12:07 AM