175 MED ARH 2008; 62(3) • PRIKAZI SLUČAJA • CASE REPORTS Ibn al-haitham – otac opike i tvorac teorije viđenja Revijalni članak SAŽETAK Među poznate arapske liječnike spada Ibn al-Hai- tam (na Zapadu Alhazen) koga smatraju najvećim muslimanskim liječnikom i jednog od najvećih proučavatelja opike svih vremena. Malo se zna o detaljima iz života Ibn-Hajsema. Živio je u proljeće matematskih nauka – u doba manipulacije brojevi- ma i mjerama trokutova i krugova, koji su bili među najuzbudljivijim avanturama na akademijama i koledžima. Egipta i drugih zemalja arapskog podne- blja. Bio je opčinjen i očaran naukom, privlačila ga je magija Hipokrata, Galena, Euklida i Ptolomeja, a vlasiim posmatranjem posigao je znanje iz prve ruke cjelog prirodnog kraljevstva. Savremenici su ga opisali kao mudrog čovjeka od nauke, ali obdarenog religioznim temperamentom, i koji je interpreirajući misično značenje univerzuma izveo novu sintezu otkrića isine i samoposjećivanja lijepom i dobrom. Smatra se znanstvenikom koji je izveo pionisrki posao u matemaici i izici sa kompletnim povjerenjem i potpunom savjesnošću. Stvorio je i nova otkrića u ovim oblasima čime je nauci dao važno mjesto u univerzumu. Ipak, najveća slava, ili bolje rečeno, slava cjele muslimanske znanosi, leži u polju opi- ke. U ovom području Ibn-Hajsemova matematska sposobnost zasjenila je onu od Euklida i Ptolomeja, tako da je ovaj naučnik prozvan ”ocem opike”. Ibn- Hajsemov uicaj na njegove sljedbenike bio je vrlo zapažen. Maurska Španija bila je poput svijetle tačke, dok je ostatak Evrope bio pod barbarima. Naravno, Evropa nije mogla a da ne prihvai sociološke, eičke, metaizičke i naučne sadržaje iz islamskog svijeta. Istovremeno je počelo školovanje Evropljana u obra- zovnim centrima u Španiji, te prevođenje tekstova arapsko-islamskih velikana na lainski jezik. Ibn-Haj- semovo ime je transliterirano u Alhazen, pod kojim je ostao poznat na Zapadu sve do danas. Snažan uicaj Ibn-Hajsema u Evropi je trajao oko 500 godina; a mnogi učenjaci Zapada nisu mogli ostai imuni na njegov uicaj. Witello je posebno naglasio da sve što je napisao u “Perspekivama” duguje Ptolomeju i Ibn-Hajsemu; a zakon opitke je nepravedno pripisan Leonardu. Ibn-Hajsem je umro 1039. godine. Izda- vanje njegove historijske knjige “Kitab ul-Manazir” (“Knjiga o opici”) uslijedilo je nakon njegove smri u nekoliko izdanja. Lainski prijevod ove knjige sačinio je Risner 1572. godine u Bazelu. Orijentalisi poput von Suetera, Carra de Vauxa, Nallina, i dr. smatrali su da je jedino egzisiralo ovo izdanje Hejsemove “Knjige o opici”. Međuim, prof. Mustafa Nazif Bey iz Egipta tvrdi da u istambulskim bibliotekama Al- Fetah i Topkapi Sarai postoje dva ručno prepisana manuskripta ove knjige, navodno prepisana od Ibn-Hajsemovog zeta Ahmada bin Muhammada bin Jafar al-Askarija. Ovaj manuskript sadrži sedam odvojenih volumena knjige na ukupnom broju od 1090 stranica (šesi volumen se nalazi u biblioteci Topkapi Sarai a ostali se nalaze u biblioteci Al-Fa- teh). Još prije Risnera dvotomni komentar o “Kitab ul-Manazir” napisao je Kamaluddin Farisi 1320. godine. Ibn-Hajsem nije tolerirao nikakve ilozofske izdvojenosi. Njegov nevjerovatni intelektualni napor prokrčio je put do opike s jedne, i projekirao most preko Nila s druge strane. Ostavio je naslijeđe svim nacijama, živi ineteres za promoviranje i dijeljenje naučnog znanja. Ključne riječi: Ibn al-Haitham, optika, teorija viđenja. Revijalni članak SAŽETAK Među poznate arapske liječnike spada Ibn al-Hai- tam (na Zapadu Alhazen) koga smatraju najvećim muslimanskim liječnikom i jednog od najvećih proučavatelja opike svih vremena. Malo se zna o detaljima iz života Ibn-Hajsema. Živio je u proljeće matematskih nauka – u doba manipulacije brojevi- ma i mjerama trokutova i krugova, koji su bili među najuzbudljivijim avanturama na akademijama i koledžima. Egipta i drugih zemalja arapskog podne- blja. Bio je opčinjen i očaran naukom, privlačila ga je magija Hipokrata, Galena, Euklida i Ptolomeja, a vlasiim posmatranjem posigao je znanje iz prve ruke cjelog prirodnog kraljevstva. Savremenici su ga opisali kao mudrog čovjeka od nauke, ali obdarenog religioznim temperamentom, i koji je interpreirajući misično značenje univerzuma izveo novu sintezu otkrića isine i samoposjećivanja lijepom i dobrom. Smatra se znanstvenikom koji je izveo pionisrki posao u matemaici i izici sa kompletnim povjerenjem i potpunom savjesnošću. Stvorio je i nova otkrića u ovim oblasima čime je nauci dao važno mjesto u univerzumu. Ipak, najveća slava, ili bolje rečeno, slava cjele muslimanske znanosi, leži u polju opi- ke. U ovom području Ibn-Hajsemova matematska sposobnost zasjenila je onu od Euklida i Ptolomeja, tako da je ovaj naučnik prozvan ”ocem opike”. Ibn- Hajsemov uicaj na njegove sljedbenike bio je vrlo zapažen. Maurska Španija bila je poput svijetle tačke, dok je ostatak Evrope bio pod barbarima. Naravno, Evropa nije mogla a da ne prihvai sociološke, eičke, metaizičke i naučne sadržaje iz islamskog svijeta. Istovremeno je počelo školovanje Evropljana u obra- zovnim centrima u Španiji, te prevođenje tekstova arapsko-islamskih velikana na lainski jezik. Ibn-Haj- semovo ime je transliterirano u Alhazen, pod kojim je ostao poznat na Zapadu sve do danas. Snažan uicaj Ibn-Hajsema u Evropi je trajao oko 500 godina; a mnogi učenjaci Zapada nisu mogli ostai imuni na njegov uicaj. Witello je posebno naglasio da sve što je napisao u “Perspekivama” duguje Ptolomeju i Ibn-Hajsemu; a zakon opitke je nepravedno pripisan Leonardu. Ibn-Hajsem je umro 1039. godine. Izda- vanje njegove historijske knjige “Kitab ul-Manazir” (“Knjiga o opici”) uslijedilo je nakon njegove smri u nekoliko izdanja. Lainski prijevod ove knjige sačinio je Risner 1572. godine u Bazelu. Orijentalisi poput von Suetera, Carra de Vauxa, Nallina, i dr. smatrali su da je jedino egzisiralo ovo izdanje Hejsemove “Knjige o opici”. Međuim, prof. Mustafa Nazif Bey iz Egipta tvrdi da u istambulskim bibliotekama Al- Fetah i Topkapi Sarai postoje dva ručno prepisana manuskripta ove knjige, navodno prepisana od Ibn-Hajsemovog zeta Ahmada bin Muhammada bin Jafar al-Askarija. Ovaj manuskript sadrži sedam odvojenih volumena knjige na ukupnom broju od 1090 stranica (šesi volumen se nalazi u biblioteci Topkapi Sarai a ostali se nalaze u biblioteci Al-Fa- teh). Još prije Risnera dvotomni komentar o “Kitab ul-Manazir” napisao je Kamaluddin Farisi 1320. godine. Ibn-Hajsem nije tolerirao nikakve ilozofske izdvojenosi. Njegov nevjerovatni intelektualni napor prokrčio je put do opike s jedne, i projekirao most preko Nila s druge strane. Ostavio je naslijeđe svim nacijama, živi ineteres za promoviranje i dijeljenje naučnog znanja. Ključne riječi: Ibn al-Haitham, optika, teorija viđenja. UVOD 1. Vrijeme u kojem je Ibn-Hajsem ži- vio pripada zlatnom dobu razvoja arap- sko-islamske nauke. To je period kada više nije bilo Grka, ni drevnih kon- struktora piramida, karolinška rene- sansa bila je završena, a u Evropi je vla- dao tzv. “mračni vijek”. Kažemo “tako- zvani” zato što je bilo usamljenih tačaka koje su svijetlile i utirale put epohi hu- manizma i renesanse. Ipak, sve to bilo je neznatno u odnosu na stepen razvoja na- uke u arapsko-isalmskom svijetu koji je upravo tada proživljavao svoje najblista- vije dane. Područje Bliskog istoka, koje je uvijek rađalo izuzetne pojedince u svim oblastima nauke, umjetnosti, ilozoije i religije, u teškom periodu za naučni svi- jet tadašnjeg Zapada, kao da je osjetilo svu težinu trenutka i zahvaljujući tome nauka se nastavila razvijati, mada da- leko od evropskih centara kulture, na- uke i umjetnosti. Ovaj period iznjedrio je najblistavije umove arapsko-islamske civilizacije i kulture (1,2,3,4,5). Dok je Zapad lutao u mraku, Mediteran se na- pajao znanjima drevnih autora, pretežno Grka. Čitani su, prevođeni, kompilirani su tekstovi iz najrazličitijih oblasti – od nepoznatih autora pa do Aristotela. Pri- jelom nastaje na prijelazu iz 12. u 13. sto- ljeće, kada doalzi do interkulturalne ra- zmjene između civilizacije tri velike reli- gije: kršćanstva, judaizma i islama. Kako je došlo do toga da ostali proitiraju, a islam ostane po strani sve do danas, nije tema ove knjige. U svakom slučaju, mnogi veliki umovi Zapada pozivaju se na velike likove arapsko-islamskog svi- jeta ovog perioda. Dovoljno je kazati da na početku te interkulturne razmjene Ibn al-haitham – otac optike i tvorac teorije viđenja Ibn Al-haitham – Father of Optics and Describer of Vision Theory Izet Mašić Katedra za Porodičnu medicinu, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu