THEORIA 2 UDK 14 Хегел Г .В.Ф. ; 14 Шопенхауер A. ; BIBLID 0351–2274 : (2011) : 54 : p. 57–77 123.1 Хегел Г .В.Ф ; 123.1 Шопенхауер A. Originalni naučni rad Original Scientific Paper Andrija Šoć IDEJA SLOBODE KOD HEGELA I ŠOPENHAUERA APSTRAKT: Činjenica da je u istoriji filozofije Šopenhauer poznat kao jedan od najvećih Hegelovih protivnika prirodno sugeriše da su sistemi ova dva filozofa izrazito različiti ili čak suprotstavljeni jedan drugome. Mi ćemo u ovom radu pokušati da pokažemo da to nije slučaj i da ti sistemi imaju značajne strukturalne sličnosti. Sličnosti Hegelovog i Šopen- hauerovog filozofskog sistema, koje su često više od analogija, bar delom proizlaze iz njihove gotovo istovetne kritike Kantove filozofije. Pa ipak, među filozofskim idejema ovih mislilaca postoje i neke važne razlike. Jedno od pitanja u pogledu kojih se njihova mišljenja razilaze je i pitanje slobode. Naime, način na koji je Šopenhauer shvatao slobodu dijame- tralno je suprotan načinu na koji ju je razumeo Hegel. Bez pretenzije da odgovorimo na pitanje koje od ova dva shvatanja slobode je tout court plauzibilnije, u ovom radu ćemo razmotriti koje od njih je više u skladu sa filozofskim sistemom čiji je deo. KLJUČNE REČI: fenomen, noumen, Duh, Volja, manifestacija (Duha odnosno Volje), sloboda, determinisanost. Uvod Da je Šopenhauer tokom svog života vodio tihi rat sa Hegelom, dobro je poznato. 1 Činjenica da je namerno zakazivao svoja predavanja tako da se poklope sa Hegelovim samo je jedna od stvari koje o tome svedoče. Verovatno najupe- čatljiviji dokaz njegove netrpeljivosti prema Hegelu predstavljaju sledeće rečenice Sveta kao volje i predstave: [N]ajveću drskost u iznošenju čistog besmisla, u škrabanju besmislenih i besomučnih spletova reči, koji su se do tad mogli čuti samo u ludnicama, najzad je ispoljio Hegel, i [njegova filozofija] je postala oruđe najgrublje 1 Ovaj sukob (ako ga tako možemo nazvati, s obzirom na to da je bio prilično jednostran) je posebno bio otvoren tokom univerzitetske karijere koju je Šopenhauer proveo na Berlinskom univerzitetu u svojstvu neplaćenog predavača (Privatdozent) između 1819. i 1822. godine.