Radionica Santa Croce i dva atributivna problema IVANA ČAPETA RAKIĆ ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI FILOZOFSKI FAKULTET SPLIT, HRVOJEVA 8 IVANA.CAPETA@GMAIL.COM U Veneciji su tijekom 16. stoljeća istodobno bile djelatne dvije slikarske obitelji istoga imena Santa Croce. Od prvih znanih djela obje su radionice, u slikarskom smislu i načinu funkcioniranja, slijedile put koji su trasirale vodeće slikarske radionice starije generacije poglavito one Giovannija Bellinija i Cime da Conegliana. Dio njihovih djela nije datiran ni potpisan pa je s obzirom na međusobnu stilsku bliskost, atribucija tih slikarskih uradaka unutar dviju radionica ponekad dvojbena. Cilj je ovoga rada predložiti rješenje za pitanje atribucije dvaju djela unutar opusa Santa Croceovih. Mogući odgovori temeljeni su na stilsko-komparativnoj analizi djela te ispitivanju tehnologije rada i materijala koje su Santa Croceovi koristili za izradu svojih slikarskih djela. Predložena rješenja koja su iznesena donesena su na temelju rezultata dobivenih višegodišnjim restauratorsko-konzervatorskim istraživanjima koja su provedena na njihovim djelima, a kojima se osim toga pruža uvid u to koliko se radionica Santa Croce, osim ikonografijom i stilom, i u tehnološkom smislu naslanjala na radionicu Bellini. Ključne riječi: Venecija, Santa Croce, Francesco Rizzi da Santa Croce, Bellini, Split D už istone obale Jadrana već je odavna pre- poznat veći broj umjetnikih ostvarenja tali- janske slikarske obitelji Santa Croce djelatne tijekom 16. i prvih dvaju desetljeća 17. stoljeća u Veneciji. Oni su za istonojadranske naruitelje izrai- vali višedijelne oltarne cjeline; triptihe i poliptihe sa slikama naslikanima na drvenom ili platnenom nosiocu. Uokviruju ih bogato rezbareni, pozlaćeni i polikromirani okviri – retabli. Takoer su izraivali i jednodijelne oltarne slike, ali se njihovi okviri nisu sauvali (izuzev djelomino sauvanog okvira slike Sacra Conversazione u franjevakoj crkvi Uznesenja Marijina na Poljudu u Splitu). Do sada su njihova djela zabilježena na sveu- kupno sedamnaest lokaliteta, od Kopra na sjeveru do Boke Kotorske na jugu istonojadranske obale. Za neke su lokalitete izveli više djela pa govorimo o brojci od ukupno dvadeset i etiri oltarne cjeline ili slike od kojih je većina još uvijek in situ. Kako je istaknuo akademik Radoslav Tomić, „njihovo je sli- karstvo u XVI. stoljeću bilo zamjena za nedostupna ili posve rijetka djela Bellinija i Carpaccia“ 1 pa nas ne treba uditi brojnost narudžaba njihovih slikanih djela koja se u ozraju ispunjenu strahom i nesigur- nošću življenja vezuju uz zavjete i molitve zajedni- ce ili pojedinaca upućene za spas od neprijatelja ili bolesti. U takvim okolnostima, kojih nije manjkalo tijekom itava 16. stoljeća i prvih dvaju desetljeća 17. stoljeća ta se djela „pojavljuju više kao egzisten- cijalna nužda dok estetska potreba ostaje u drugom planu“, da zakljuimo citatom iz „Renesanse“ Mila- na Pelca. 2 U Veneciji su tijekom 16. stoljeća istodobno bile djelatne dvije slikarske obitelji istoga imena Santa Croce, a na istonoj obali Jadrana domini-