31 Dino Demicheli Salonitani extra ines Dalmatiae (III) – Civili salonitanskoga podrijetla Dino Demicheli Salonitani extra fines Dalmatiae (III) Civili salonitanskoga podrijetla Dino Demicheli HR, 10000 Zagreb Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za arheologiju Ivana Lučića 3 Rad opisuje 14 spomenika salonitanskih civila za koje je iz podataka s natpisa potvrđeno da su boravili izvan granica provincije Dalmacije. S obzirom da se radi o civilima, pripadaju skupini ljudi koji su svojevoljno mogli odlučivati gdje će se uputiti, za razliku od npr. vojničke populacije koju je služba odvodila na mjesta o kojima sami vojnici najčešće nisu mogli odlučivati. Na većini natpisa ovih Salonitanaca izrijekom se ne spominje koji je bio razlog napuštanja Dalmacije, tako da smo za njih pretpostavili razloge ekonomske prirode, ponajviše vezane uz prekomorsku trgovinu i obrt. Ključne riječi: Salona, Dalmatinci, civili, natpisi, mobilnost, trgovina UDK: 904:726.82>“652“ 930.271 Izvorni znanstveni članak Primljeno: 26. lipnja 2014. Uvod Epigrafski materijal Rimskoga Carstva daje nam po- datke o stanovnicima koji su u njemu živjeli, o njihovim imenima i zanimanjima, a na temelju podataka s natpisa možemo ponekad djelomično ili potpuno rekonstruirati put kojim se neka osoba kretala. Različiti su motivi koji su ljude navodili na odlazak iz mjesta prebivanja, a oni su najčešće bili uvjetovani ekonomskim razlozima. Poznato je da je rimsko društvo bilo podijeljeno na staleže koji su bili strukturirani prema pravno-ekonomskom statusu sta- novnika. Najosnovnija se društvena podjela može uspo- staviti prema pravnome statusu pojedinaca jer se rimsko društvo podijelilo na slobodne ljude i na ljude bez slobo- de. Slobodne ljude možemo podijeliti na one koji imaju civitet, odnosno građansko pravo, i one na koji ga nemaju (peregrini). Pravni status najčešće uvjetuje i ekonomsku moć, što je osnova rimskoga staleškog sustava. Kod oso- ba s građanskim pravom presudan je bio osobni imetak, o kojem je ovisila pripadnost nekom od staleža. Ljudi s civitetom dijelili su se na obične građane, vi- tezove i senatore. Prelazak iz staleža u stalež ovisio je isključivo o inancijskoj moći pojedinca i tko nije imao minimalno 400.000 sestercija nije mogao biti pripadni- kom viteškog staleža, a za doseći senatorski stalež bilo je potrebno milijun sestercija. 1 Pripadnost staležu bila je na- sljedna, no kad bi osoba jednom ušla u neki od staleža, to nije značilo da će zauvijek u njemu i ostati. Stoga je po- stojala procjena imetka, odnosno cenz (census ili lustrum), koji se radio svakih pet godina, a na taj bi se način provje- ravalo pripadaju li ljudi još uvijek istom staležu u kojem su bili ili su pali u nižu odnosno uspeli se u višu skupinu. Pojmom civil u ovom radu smatra se osoba s građan- skim pravom koja nije obnašala neku vojnu dužnost, premda za rimski svijet takva striktna podjela nije uvijek moguća, jer je za neke nevojničke dužnosti nužna pret- hodna vojna služba (kao npr. kod carskih prokutarora). Isto tako npr. nadgrobni spomenik viteza Aurelija Valeri- na, 2 koji je obnašao dužnost carskoga pisara (excerptor im- peratorum) na Licinijevu dvoru u Nikomediji, ne spominje neku izričito vojničku dužnost, no radi povijesnih okolno- sti, statusa, ali i iguralnog prikaza pokojnika, njega bismo ipak stavili prije u vojnički krug pa nije na ovome mjestu ubrojen. Donekle je slično i kod Salonitanaca koji su zabi- lježeni u svojstvu svjedoka na vojničkim diplomama, no zaključak je da se radi o bivšim ili aktivnim vojnicima, iako 1 R. P. Saller 2008, str. 817. 2 Salona IV, str. 361-364.