725.94(497.5):316.323.6/.7 73 Augustinčić, A. 73 Kovačić, K. ANALI GAA • XXXII–XXXV (2012.–2015.) • 32–33/34–35 • 119–132 119 Spomenici politici nekada i danas (STUDIJA SLUČAJA: AUGUSTINČIĆEV JOSIP BROZ TITO NASUPROT KOVAČIĆEVOM FRANJI TUMANU) Vinko Srhoj Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru Pregledni rad Na primjeru spomeničkih skulptura Josipa Broza Tita Antuna Augustinčića i Franje Tuđmana Kuzme Kovačića razmatra se odnos umjetnika prema povije- snim ličnostima. Ustanovljava se da u oba komparirana slučaja nije došlo do prilagođavanja vlastita stilema preferencijama politike, utjecaju izvana, niti su skulpture potonule pod težinom važnosti likova, kao neka vrsta »poroda od tmine«. Obje skulpture su, naime, uspješno adoptirane u način rada kipara te su postale istaknutim djelima njihova cjelokupnog opusa. Nakon što je utvrđena neprijeporna vrijednost obiju skulptura prvi put se ustanovljavaju i oblikotvorne razlike ali i kulturološka i psihološka situiranja likova u kontekst »ratne reportaže« (Tito) i religijskog repertoara domovine koja je vizija i po- slanje (Tuđman). Obojica su, ujedno, prikazani kao osobe koje iz sebe stvaraju povijest, bez suradnika i sugovornika, iznimni pojedinci na čijim plećima počiva sudbina naroda i teških odluka u kriznim vremenima. Ključne riječi: Antun Augustinčić, Kuzma Kovačić, Josip Broz Tito, Franjo Tuđman, spomenička skulptura Kao što to obično i biva s našom javnom skulpturom, rasprava o njezi- noj vrijednosti rijetko je lišena rasprave o njezinoj ideološkoj podlozi i povijesnom kontekstu. S »promjenjivom srećom« pojedini domaći kipari bivaju, svojevoljno ili političkim imperativom »odozgo«, upleteni u kontroverze vremena koje donose promjenjive ideološke okolnosti. Ponekad smisao i vrijednost spomeničke skulpture potone pod imperati- vom politike, a ponekad plastičke, stilsko-morfološke vrijednosti kipova i spomeničkih ansambala nadžive sustave u čiju su slavu podignuti, čak i onda kada zadrže amblematske simbole režima ili svjedoče o lično- stima kojima su povijesno-političke mijene presudile. Naravno, osim ako ih fizička destrukcija učini »nevidljivima«, kao da ih nikada nije ni bilo, rekli bismo, u učestalim kipocidima koji se izmjenjuju u inter- valima domaće damnatio memoriae. Kada je javna skulptura u pitanju,