94 MEDIX • SVIBANJ/LIPANJ 2010 • GOD. XVI • BROJ 87/88 Pregledni članak Review article Radiologija Radiology Uloga slikovnih metoda u detekciji komplikacija arterijske hipertenzije Maja Hrabak Paar, Mario Lušić, Ivica Sjekavica, Ranka Štern Padovan Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu SAŽETAK Komplikacije arterijske hipertenzije odraz su promjena koje ta bolest uzrokuje na krvnim žilama. Radiološke metode omogućuju prikaz promjena krvnih žila, kao i prikaz oštećenja organa koje te arterije opskrbljuju. Za prikaz krvnih žila može se koristiti ultrazvuk s doplerskom analizom, kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR). Ovisno o kliničkoj slici s kojom se bolesnik javlja liječniku, slikovnim metodama prikazuju se aterosklerotski plakovi karotidnih, koro- narnih ili perifernih arterija, kao i aneurizme ili disekcija aorte. Radiološka obrada najčešće nije po- trebna u dijagnostici hipertenzivne bolesti srca i hipertenzivne nefropatije, dok CT i MR imaju glavnu ulogu u detekciji morfoloških promjena moždanog parenhima nastalih kao posljedica komplikacija arterijske hipertenzije. KLJUČNE RIJEČI hipertenzija; kompjutorizirana tomografija; magnetska rezonancija; ultrazvuk O sim u otkrivanju uzroka sekundarne hipertenzi- je, o čemu smo pisali u prošlom broju „Medixa“, radiološke pretrage imaju značajnu ulogu u de- tekciji komplikacija arterijske hipertenzije.1 Arterijska hipertenzija uzrokuje oštećenje stijenki arterija zbog čega mogu nastati aterosklerotski plakovi, aneurizme ili disekcija. Doplerskom analizom te angiografskim prikazima kompjutoriziranom tomograijom (CT-an- giograija), magnetskom rezonancijom (MR-angiogra- ija) ili digitalnom suptrakcijskom angiograijom (DSA) moguće je prikazati patološke promjene krvnih žila. Osim prikaza lezije krvnih žila, radiološkim metodama moguće je i prikazati posljedično oštećenje organa, što ima najveću kliničku primjenu u dijagnostici cerebro- vaskularnog inzulta MORFOLOŠKE PROMJENE MOZGA U HIPERTONIČARA Hipertenzija je čest uzrok cerebrovaskularne bolesti, a oštećenja moždanog parenhima mogu uzrokovati simp- tome od nezamjetljivih do teških kao što je demencija. S obzirom na značajne socijalne i ekonomske posljedice cerebrovaskularne bolesti, važno je metodama oslikava- nja prepoznati karakteristične lezije kako bi se eikasno primijenila antihipertenzivna terapija koja ima najveći učinak na primarnu i sekundarnu prevenciju inzulta. Posljedice neregulirane hipertenzije mogu biti hemo- ragični ili ishemični inzult, postinzultna i vaskularna demencija (VD) (koja je rizični faktor za Alzheimerovu demenciju (AD)), te intracerebralna hemoragija (ICH). Također, u slučaju postojanja aneurizmi cerebralnih arterija, hipertenzija može izazvati njihovu rupturu i posljedično subarahnoidalno krvarenje (SAH). Osnovne radiološke metode oslikavanja za analizu utjecaja hipertenzije na moždani parenhim su kompju- torizirana tomograija (CT) i magnetska rezonancija (MR). CT se obično koristi kao prva metoda zbog veće dostupnosti uređaja, kraćeg trajanja i manje cijene pre- gleda, ali uz izlaganje bolesnika ionizirajućem zračenju. MR-pregledi uglavnom slijede nakon što je patološke promjene vidljive CT-om potrebno dodatno razjasniti ili ukoliko nalaz CT-pregleda ne odgovara kliničkoj slici bolesnika. Budući da MR ne koristi ionizirajuće zračenje, preporučuje se u mlađih bolesnika i u bolesnika koji zahtijevaju češća ponovljena snimanja mozga.2 Osnovne skupine morfoloških promjena mozga vezanih uz hipertenziju, a koje se analiziraju CT-om i MR-om jesu ishemijske promjene uslijed tromboze velikih arterija, zatim bolesti malih arterija (ishemijske lakunarne lezije, bolest bijele tvari mozga i intracere- bralna hemoragija), hipertenzivna encefalopatija te promjene vezane uz demenciju. Ishemijski inzult uslijed tromboze velikih arte- rija. Velike cerebralne arterije su bazilarna arterija, ka- rotidne i vertebralne arterije. Aterosklerotski plakovi nastaju na predilekcijskim mjestima (bifurkacije i za- voji krvnih žila) te su obično izraženiji u proksimal- nim dijelovima arterijskog stabla. Aterosklerotski plak uzrokuje hemodinamsku ozljedu na jedan od dva nači- na: okluzijom arterije zbog koje nastaje zona ishemije ako kolateralna cirkulacija ne može preuzeti funkciju