1 Alen Biskupović Tko se smije (u) Čehovljevim komedijama? Sažetak: Stav prema stvarnosti u Čehovljevim dramama povod je trajnom sukobu teoretičara, redatelja, glumaca pa i same publike. Dok jedni njegove drame karakteriziraju kao pesimistične/tragedije, drugi ih vide kao optimistične/komedije, a treći smatraju da je Čehov pisao bez posebnog stava, jednostavno opisujući svijet oko sebe. Međutim, sam Čehov tvrdi da su njegove drame komedije i to optimistične, što naglašava u pismu Aleksanderu Tikhonovu 1902.: Kažeš mi da ljudi plaču na moje drame, ali to nije razlog zašto sam ih napisao. Stanislavski je moje likove učinio plačljivcima, a sve što sam ja želio je poručiti im koliko su im životi turobni i loši, što je tu za plakati? Kada ljudi to shvate stvoriti će drugačiji i bolji život za sebe. Rad će na primjerima Čehovljeve četiri najistaknutije drame (Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre i Višnjik) pokazati kako je Čehov pisao komedije koje imaju kritički stav prema društvu, autorov neutralan stav prema likovima, pozitivan prema realnosti te pomoću analize navedenih djela i primjera komičnih likova ili situacija razlučiti tko se trebao (u) njegovim djelima „smijati“ i zašto. Ključne riječi: Čehov, Stanislavski, Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Višnjik, komedija, kritika društva Uvodna riječ Iako je Čehov većinu svojih djela jasno žanrovski odredio kao komedije, žanrovsko određivanje Čehovljevih djela već je za njegova života izazivalo žučne polemike kako u teorijskim pristupima tako i u postavljanju djela. Galeba, Ujaka Vanju, Tri sestre i Višnjik teoretičari su analizirali, a umjetnici postavljali i kao komedije, tragedije, i tragikomedije, što je izazivalo ne samo velike rasprave nego i različitu percepciju publike. Čehova je to neizmjerno