Recenzije i prikazi 585 S o c i o l o g i j a i p r o s t o r DOI 10.5673/sip.51.3.8 Mladen Lazić Čekajući kapitalizam Službeni glasnik, Beograd, 2011., 274 str. Pojam neoliberalnog kapitalizma u posljednjem deset- ljeću, posebice od rasplamsavanja ekonomske krize 2008. godine, zadobiva sve više negativno intonirane pažnje. Pritom se pojavljuju dva glavna diskursa tema- tiziranja kapitalizma – diskurs u kojem je kapitalizam krivac za sva „zla“ koje suvremeni pojedinci osjećaju na svojoj koži te onaj ekonomskih analitičara koji poj- mu kapitalizama pristupaju pragmatično i temeljem statističkih pokazatelja. Sporadično se provode i ana- lize temeljem drukčijih pristupa, što uvelike ovisi o te- ritorijalnoj pripadnosti jer s odmakom od centara eko- nomskih zbivanja varira i raspon analiza. Konkretnije, presumpcija ukorijenjenosti neoliberalnog kapitalizma i nedaća koje ona uzrokuje uzima se zdravo za goto- vo, bez ozbiljnog promišljanja koliko je kapitalizam uistinu uzeo maha u određenoj zemlji. Potonje se može zapaziti u nekim zemljama bivše Jugoslavije gdje se poziva na iskorjenjivanje neoliberalnog kapitalizma kao glavnog uzroka negativnih pojava poput niskog životnog standarda pojedinaca, bez analize razvijenosti neoliberalnog kapitalizma u konkretnom društvu. Stoga je djelo Mladena Lazića Čekajući kapitalizam dobrodošlo i dugo očekivano osvježenje ko- jim autor analizira proces izlaska iz socijalističkog poretka u Srbiji te komponente kapitalizma u nastajanju. Pridajući čitavom djelu beketovski ton, autor apostrofira dva bitna momenta – činjenicu da kapitalizam u Srbiji još uvijek nije razvijen te izra- žavanje želje dijela stanovništva koje je svjesno poretka u kojem živi i stoga zaziva nastupanje kapitalizma koje bi trebao dovesti do prosperiteta. U predgovoru djelu Mladen Lazić naglašava kako su tržišna ekonomija i politički pluralizam dočekani „kao pouzdana sredstva neposrednog pristupa celokupne re- gije i svih njenih žitelja društva obilja i slobode. A pobednička kapitalistička ideo- logija zavladala je i teorijskim konceptualnim aparatom: ako nastupa period opšteg blagostanja, tada je klasa kao analitički pojam zastarela“ (str. 9). Ovakav površan pristup Lazić prepoznaje kao jedan od elementa zbunjenosti populacije kada je na- kon početnog optimizma zbog ulaska u novu eru uslijedio ekonomski pad koji je srušio „prvobitne (infantilne) iluzije“ (str. 9), pri čemu su uzburkane primordijalne (nacionalne) strasti iskorištene za nesmetano zgrtanje moći i plijena. Otrežnjenje je donijelo uvid kako tranzicija nikako ne može biti pravolinijska, a kapitalizam može