PREGLEDI IZ LITERATURE 222 BIBLID: 0370-8179, 135(2007) 3-4, p. 222-229 SINDROM SPORTSKOG SRCA Dejana POPOVIĆ 1 , Sawa MAZIĆ 1 , Dejan NEŠIĆ 1 , Saško VELKOVSKI 1 , Stanimir STOJIQKOVIĆ 2 , Nataša MIJIĆ 3 , Qiqana ŠĆEPANOVIĆ 1 , Dušan MITROVIĆ 1 , Miodrag Č. OSTOJIĆ 4 1 Institut za medicinsku fiziologiju, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd; 2 Fakultet sporta i fizičkog vaspitawa, Univerzitet u Beogradu, Beograd; 3 Institut za medicinsku statistiku i informatiku, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd; 4 Institut za kardiovaskularne bolesti, Klinički centar Srbije, Beograd KRATAK SADRŽAJ Sposobnost organizma da ostvari fizičku aktivnost velikog intenziteta zasnovana je na funkcionisawu mnogih or gana i organskih sistema, ali kardiovaskularni sistem ima glavnu ulogu u ovom procesu. Da bi se aktivnim mišićima do premila dovoqna količina kiseonika pri ponavqanim naporima velikog intenziteta, na srcu dolazi do morfoloških, funkcionalnih i elektrofizioloških promena koje nazivamo „sindromom sportskog srca” ili samo sportskim srcem. Sportsko srce je veoma složen fenomen, nedovoqno istražen, kako u anatomskom i funkcionalnom smislu, tako i s aspek ta wegovog odnosa prema zdravqu. Odlikuje se povećawem srca u celini, povećawem wegovih šupqina, odnosno hipertro fijom srčanog mišića, kao i povećawem ekonomičnosti rada srca u stawu mirovawa i uslovima fizičkog opterećewa i povećawem funkcionalnih kapaciteta. Posledica je prilagođavawa kardiovaskularnog sistema na redovan fizički tre ning i veliko fizičko opterećewe. Ove morfološke i funkcionalne adaptivne promene tipične za sportsko srce su raz ličite za različite tipove fizičkog opterećewa i nivoe utreniranosti. Dragoceno je otkriti zdravstvene poremećaje još na početku bavqewa fizičkom aktivnošću, jer se veliki broj tih poremećaja pogoršava tom aktivnošću, neki garantu ju veoma loše sportske rezultate, a neki čak mogu dovesti do iznenadne smrti. S obzirom na česte primere iznenadne smr ti tokom sportske aktivnosti čiji je uzrok prestanak rada srca, na redovnom fizičkom pregledu veoma je važno razliko vati promene na srcu, kako bi se procenio rizik bavqewem različitim vrstama fizičkih aktivnosti od promena tipič nih za neka patološka stawa. Kqučne reči: srce; sport; funkcija; morfologija UVOD Fizičku aktivnost velikog intenziteta moguće je ostvariti samo uzajamnim delovawem mnogih orga- na i organskih sistema, s tim da je značaj kardiova- skularnog sistema najveći. Radi obezbeđewa dovoqne količine kiseonika mišićima pri ponavqanim na- porima velikog intenziteta, srce podleže morfolo- škim, funkcionalnim i elektrofiziološkim pro- menama koje nazivamo „sindromom sportskog srca” ili samo sportskim srcem, tj. atletskim srcem [1]. Sportsko srce je anatomski i funkcionalno i da- qe nedovoqno istražen fenomen, a često je obuhvaće- no tzv. sivom zonom između fiziologije i patologije, dakle, predstavqa nepoznato područje podložno raz- ličitim tumačewima. Odlike sportskog srca su veo- ma promenqive, a zavise od sportske discipline i nivoa utreniranosti. Veoma je važno poznavati ove odlike i razlikovati ih od pojedinih patoloških stawa s obzirom na mnoge primere iznenadne smrti u sportu čiji je uzrok prestanak rada srca. DEFINICIJA Sportsko srce se definiše kao skup morfolo- ških i funkcionalnih osobina srca koje se razvijaju tokom vremena pod uticajem sportskog treninga. Od- likuje se povećawem srca u celini, povećawem wego- vih šupqina, odnosno hipertrofijom srčanog miši- ća, kao i povećawem ekonomičnosti rada srca u sta- wu mirovawa i uslovima fizičkog opterećewa sa po- većawem wegovih funkcionalnih kapaciteta. Posle- dica je prilagođavawa kardiovaskularnog sistema na intenzivan i kontinuiran fizički trening [2]. Kada je reč o povećawu ukupnog radnog kapaciteta, misli se, pre svega, na povećawe maksimalnih aerob- nih sposobnosti organizma, koje se najboqe mogu pred- staviti maksimalnom potrošwom kiseonika (VO 2max ) u uslovima fizičkog opterećewa. Ono predstavqa vrednost potrošwe kiseonika iznad koje daqe pove- ćawe veličine izvršenog rada ne dovodi do daqeg po- većawa vrednosti ovog parametra [1, 3]. Smatra se da je u stawu mirovawa za zdravu sedentarnu populaci- ju tipična vrednost VO 2max od oko 30 ml/kg/min, dok je za minimalno fizički aktivnu populaciju ta vred- nost oko 40 ml/kg/min. Koliko će trening povećati ovu vrednost zavisi od početnog nivoa utrenirano- sti, starosti osobe, intenziteta, trajawa i vrste tre- ninga (statički ili dinamički). Najveća izmerena vrednost je 84 ml/kg/min (kros-kantri skijaš) [1]. Prema Fikovom principu,povećawe potrošwe ki- seonika je proporcionalno povećawu minutnog volu- mena, odnosno razlike u koncentraciji kiseonika u arterijama i venama. Promene srca u smislu sindro- ma sportskog srca imaju funkciju povećawa upravo minutnog volumena. Minutni volumen pri najvećem naporu kod neutreniranih osoba može se povećati če- tiri-pet puta u odnosu na vrednosti pri mirovawu, a kod nekih sportista čak sedam-osam puta, s tim da se udarni volumen kod nesportista maksimalno pove- ćava jedan i po put, a kod sportista i dva i po puta [4,