EKREM ČAUŠEVIĆ (Zagreb) TURSKA GRAMATIKA FRA ANDRIJE GLAVADANOVIĆA (I) Osjećam veliku radost zbog toga što mi je pružena prilika da ovim skromnim člankom odam priznanje svome dragome kolegi prof. dr. Fehimu Nametku za njegov neumorni i plodonosni rad na afirmaciji bosanskohercegovačke turkologije. RUKOPISI GRAMATIKE U Biblioteci Samostana Svetog duha u Fojnici nalazi se nekoliko latiničnih zbornika u kojima su rukopisni rječnici i gramatike turskog jezika iz 19. st. 1 Jedan od tih zbornika učinio mi se zanimljivim zbog gramatike koja odudara od svih ostalih turskih gramatika toga vremena: naime, u primjerima koji po- jašnjavaju gramatička pravila susreću se domaći toponimi (Bosna, Saraj[evo], Travnik, Fojnica, [Kraljeva] Sutjeska, Rama, Busovača, Jajce, Salakovica i dr.) i imena u ono doba znamenitih ličnosti iz vjerskog života bosanskih katolika (npr. biskup Šunjić). U odnosu na druge rukopisne gramatike bosanskih fra- njevaca – a te su u pravilu kompendiji starijih gramatika turskog jezika tiska- nih u Evropi – ova mi se po mnogo čemu učinila posebnom, ponajprije po “domaćem štihu” primjera koji daju naslutiti da se radi o autorskom djelu. Spomenuti zbornik zaveden je u knjižnom fondu samostanske biblioteke. Javnosti ga je otkrio i opisao Vančo Boškov u katalogu orijentalnih rukopisa ––––––– 1 Ovaj rad je ulomak iz neobjavljene studije o rukopisnim gramatikama turskog je- zika iz Bosne i Hercegovine (19. st.), koju sam tijekom 2000. god. kao stipendist i gostujući znanstvenik zaklade A. von Humboldt iz Bonna pripremao u okviru istoimenog projekta (Handschriftliche Grammatiken der türkischen Sprache aus Bosnien und Herzegowina, 19. Jh.) na Sveučilištu u Göttingenu. Ovom prigodom se na svekolikoj potpori srdačno zahvaljujem spomenutoj zakladi, Seminaru za turkologiju (Seminar für Turkologie und Zentralasienkunde) i njegovom voditelju prof. dr. Milanu Adamoviću.