631 RASPRAVE Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 39/2 (2013.) UDK 811.163.1’367.623(497.5) 811.163.1’367.4(497.5) Izvorni znanstveni rad Rukopis primljen 15. IV. 2013. Prihvaćen za tisak 24. X. 2013. Sandra Sudec Staroslavenski institut Demetrova 11, HR-10000 Zagreb sudec@stin.hr POLOŽAJ PRIDJEVA U IMENSKOJ SKUPINI U HRVATSKOM CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU U hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku postpozicija pridjeva smatra se ma- nje obilježenom od antepozicije, a rezultat je utjecaja grčkoga i latinskoga jezika, s kojih su se tekstovi prevodili. Stoga je cilj ovoga istraživanja, koje je provedeno na građi Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redak- cije, bio utvrditi čimbenike koji utječu na odabir antepozicije pridjeva. Raz- motreni su ovi čimbenici: pridjevni vid i s njim povezani kratki i dugi pri- djevski oblici, tvorbeno značenje pridjeva, ustaljeni izrazi (imena, nazivi), višečlane skupine, razbijanje imenske skupine, koordiniranje atributa, odnos imenske skupine prema ostatku rečeničnoga ustrojstva, usporedne sintaktič- ke strukture, stilističko variranje reda riječi u skupini. 1. Uvod Istraživanje je provedeno na pridjevima iz građe Rječnika crkvenoslaven- skoga jezika hrvatske redakcije (RCJHR) Staroslavenskoga instituta, u prvom redu na liturgijskim tekstovima, jer oni odražavaju normu hrvatskoga crkve- noslavenskoga jezika bolje nego neliturgijski. 1 U istraživanju se pošlo od pret- postavke da je postpozicija običniji, odnosno manje obilježen položaj pridjeva u imenskoj skupini od antepozicije. Ta se pretpostavka temelji na stanju u sta- rocrkvenoslavenskom jeziku (SCS) i na stanju u najstarijim hrvatskoglagolj- 1 Popis izvora vidi u RCJHR 2000. Na kraju ovoga članka navode se samo izvori iz kojih su ci- tirani primjeri, i to prema njihovim kraticama. Osim liturgijskih tekstova u obzir su ušle potvrde iz fragmenata neliturgijskoga sadržaja 13. stoljeća i iz CPar koje odražavaju crkvenoslavensko stanje.