ZNANOSTIDUHOVNOST - I I vera »Ovaj tekst je nastao kao misaoni eksperiment, svojevrsno javno preispitivanje autorove s(a)vijesti. Povod je nedavna uvodna rijec urednika Prirode (br. 12/2012.) i reakcija dr. Bosanca na nju (Priroda 2/2013.). Cilj je potaknuti citateljstvo na promiilja- nje ...« kaze autor ovog priloga, znanstvenik iz Insti- tuta Ruder Boikovic, koji ce - vjerujem - svakoga zanimati. Jer ako je »razum svima zajednicki« (rece Heraklit), svima je zajednicka i duhovnost, premda se ona kod svih jednako ne ocituje. dr. SC . Petar TOMEV MITRIKESKI, Zagreb D uhovnost je okrenut os t vjecnos ti n as pram prolaz no- sti. Tr ajnos ti naspram mijeni. Sustini n as pram povrs- nosti. Temelju naspram nadgradnji. O na se ne moze opcenit ij e opisati, jer je svatko od n as moze sagledati na svoj n aCin. Ipak, svim tim n aCi nima jedno ce uv ij ek biti zajednicko: covjekova unut arnja potreba za duhovnoscu. Os tala Ziva bica, koja ulj epsavaju ovaj svijet, ne znaju za duhovn os t. To je odlika covjeka tek. No, mi smo znanstvenic i. Kako mi stojimo s duhovnos ti? Hl adan r az um, ciji je temelj be zos jecajna logika, svakodnevno kori stimo da bismo promislj ali 0 znanstvenim pitanjima, koja cesto zn aju biti i sustinska. A li, eto, sva tko ce od n as znanstvenika zas tati nad pitanjem duhovnosti. Zas tati i zas utjeti ... Umjetnici, za ra- zliku od nas to rade bolj e. (Da se odmah og radim: nije rij ec 0 korporativnoj »umjetnos ti« Ciji je jedini cilj za rada, a mog uce i pokoji skandal; rij ec je 0 umj etnos ti koja je stvor il a P os lj e dnju veeeru, primjerice). Razum i osjecaji U mj et nici se ne osla nj aju na hl adan raz um, nego na plamene os jecaje. Rijec je 0 dubokim osjecajima. 0 promisljanjima (re- 32 razum fl eksij ama). Najza nimljivije je sto se takva promislj a nj a i os je- caji ne moraju osla nj ati na logiku. Barem ne na onu na koj oj poCiva mocni raz um. Kakva je onda njihova logika? Nitko od sinova i kceri ljudskih to pouzdano ne zn a. Ali znamo da takvi os jecaji, a imamo ih sv i, vape za odgovorima. I dok djelova nj e raz uma mozemo raz mj e rno lako razumjeti, za takve osjecaje imamo dod use ime (d uhovnos t), a li jos pravo ne znamo sto jes u. I zb og toga je umjetnos t razumljivij a, a znanost ner az u- mljiv ij a (r azu mij e se, onima koji nisu znanstvenici ). Apsurd, nij e Ii ? BliZe im je ono sto je za svakog razli Ci to (svatko ima svoje duboke osjecaje), a dalje ono sto nam je svima zajednicko (l ogika se temelji na pretpostavci da je raz um isti za sve). Svat- ko, bez obzira na sta li s, bogatstvo ili akademski stupa nj uzdah- nut ce nad Michelangelovim dj el ima, no malo ce se tko, tko nije zna nst venik, zadubiti nad tajnom atoma iii molekule DNA. Tako ce to biti, jer ce na te molekule i atome nj egovo nut arnje bice gl edati kao na pro dukte hl adnoga razuma, a ne kao na nes to sto je iznjedrila potreba za neCim ve Cim, necim trajnijim. Upravo je 0 toj tr ajnos ti rije c. To trajno se obicno vidi samo od sebe u umje tnickim djelima. Na mece se. Tjera te da promislj as, da duboko osjecas, da cuti s, vrlud as umom ... A um je slobod an i ni sta mu se ne cini skrivenim. Znanost je okrenuta duhovnosti Znanos t je, ka zu, misaona ljudska djela tnos t. Stovise, uvjere ni smo (zbog vlastite oholos ti) da je to uj edno i najmisao nij a ljud- ska djelatnos t. No, najprije moz da trebamo definirati znan os t. Metodicko spoznava nj e tvarne (materijalne; n aglasak je na tvar- nomu!) zb iIj e i sistematizirano svrstava nj e primijece nih pojav- nos ti liZ n as tojanje njihova logickoga pojednostavlj enj a radi razaznava nj a temeljnog principa. Ta ko bismo nekako mogli defi - nirati znanos t. (T o vrij edi i za fil ozofiju koja je sta rij a od znano- sti.) Dakle, rij ec je 0 vrhunskom misliteljskom dosegu ljudskoga uma koji n as toji prodrijeti u bit. Prema tome, znanost je sama po sebi , iii bi bar trebala biti, okrenuta duhovnos ti. PRIRODA • TRAVANJ • 2013 .