P – 257 Veza klime i sezonalnosti turističkog poslovanja priobalnih odmorišnih destinacija Goran Ćorluka Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska gcorluka@oss.unist.hr Sažetak. Veza klime i turizma na prvi pogled predstavlja jasne korelacijske odnose. No, paradoksno detaljnim razmatranjem razvidne su brojne nelogičnosti. Poznato je da je klima jedan od ključnih turističkih resursa na kojem brojne destinacije, posebno one orijentirane odmorišnom priobalnom turizmu, grade svoju atrakcijsku osnovu. Klima, kao prirodni resurs, izdvojena je komponenta atrakcijske osnove, posebice u destinacijama priobalnog odmorišnog turizma, koje svoje poslovanje temelje na pogodnim klimatskim uvjetima. Paradoksno, ovaj pokretač turističkih aktivnosti ujedno je i ograničavajući faktor turističkog razvoja. Naime, na klimu se gleda kao na glavnog uzročnika sezonalnosti turizma. Pogodni klimatski uvjeti čine destinaciju popularnu u jednom dijelu godine i zaboravljenu u drugom. Sezonska koncentracija turističke potražnje implicira brojne negativne učinke na turističku destinaciju. Svođenjem turističkih aktivnosti u kratko razdoblje godine, odnosno ljetnu turističku sezonu, s velikim diferencijama razine iskorištenosti kapaciteta između ljeta i zime, impl icira ekonomsku, ekološku i sociokulturnu neodrživost poslovanja. Navedena kontradiktornost zahtijeva detaljnu analizu što je cilj ovog rada. Ključne riječi: klima, atraktivnost, sezonalnost, priobalna odmorišna destinacija 1. Uvod Varijacije u klimatskim uvjetima stvaraju različite sezonske potencijale i resurse turističkih odredišta, za koje se percipira da imaju određene sezonske kvalitete (Lee i dr. 2008.). Iz ovog fenomena nastaju sezonski turistički prostori koji su popularni tijekom turističke sezone i zaboravljeni u vansezonskom razdoblju, time su same turističke destinacije korelirane sa sezonskim krajolikom koji izravno ili neizravno proizvodi najveće turističke atrakcije (Haas i dr., 2007.). Turističke destinacije orijentirane odmorišnom kupališnom turizmu profitiraju zbog značaja ovoga vida turizma u ukupnim turističkim tokovima. Kupališne destinacije, kao što je hrvatsko priobalje, dodatnu prednost ostvaruju na činjenici da se njemu bitna emitivna tržišta, zemlje srednje i sjeverne Europe, nalaze blizu, a obilježena su nepovoljnim klimatskim uvjetima što ih dodatno motivira na putovanje. No, kupališni turizam nosi obilježje sezonalnosti. Sezonalnost turizma je nezaobilazna sastavnica turizma koja prvenstveno uz sebe vezuje negativne implikacije koje zahtijevaju pažnju. Negativne implikacije rezultat su izuzetno visoke koncentracije turističke potražnje na uskom obalnom pojasu u kratkom periodu u godini. Prema navedenom se klimatski resursi javljaju kao pokretači turizma, ali i ograničavajući faktori turističkog razvoja (Higham i Hinch, 2002.). Turistička destinacija generirat će potražnju na