RADOVI 310 ANALIZA EPIDEMIOLOŠKIH ODLIKA JUINGOVOG (EWING) SARKOMA I WIHOVE POVEZANOSTI S KLINIČKIM ODLIKAMA Vladan STEVANOVIĆ 1 , Zoran VUKAŠINOVIĆ 1 , Duško SPASOVSKI 2 1 Institut za ortopedskohirurške bolesti „Bawica”, Beograd; 2 Institut za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju, Klinički centar Srbije, Beograd KRATAK SADRŽAJ Ciq istraživawa je bi da se tvrde epidemilške dlike Jingvg (Ewing) sarkma kd blesnika lečenih  Insti tt a rtpedskhirrške blesti „Bawica”  Begrad i da se ispita wihva pveanst s kliničkim dlikama te b lesti. Istraživawe je bhvatil 78 blesnika lečenih d 1980. d 2000. gdine. Analia je kqčila standardne epide milške pdatke (rast, pl, lkaliacij tmra), ka i dijagnstičke kliničke dlike blesnika pri prvm pregled (glavne tegbe, vreme prtekl d braćawa lekar d pstavqawa dijagne, pstjawe metastaa). Većina blesnika bi la je rasta d 15 d 18 gdina (50,0%), a više je bil dečaka. Psmatrani parametri s najvećim delm  sklad s relta tima dsad bjavqenih velikih međnardnih stdija. Takđe s tvrđeni: nešt veća čestalst kd ispitanika rasta d četiri gdine (5,1%), češća lkaliacija tmra na grwim ekstremitetima (dns dwih prema grwim ekstremiteti ma  našj stdiji bi je skr 3:1) i natn kraće vreme igbqen d nastanka tegba d pstavqawa dijagne neg kd drgih atra (prsečn vreme kje je prtekl d blesnikvg javqawa lekar d pstavqawa dijagne blesti kd na ših ispitanika bil je dva i p meseca). Ovi pdaci mg načajn dprineti efikasnijem i spešnijem pristp  leče w Jingvg sarkma i time pržaj snv a pvqnij prgn pri lečew ve teške blesti. Kqučne reči: Juingov (Ewing) sarkm; epidemilgija; kriterijmi prgne UVOD Adekvatan pristup u dijagnostikovawu i lečewu bolesnika s Juingovim (Ewing) sarkomom zahteva i sagledavawe epidemiološkog aspekta bolesti. S ob zirom na nizak apsolutni stepen morbiditeta, pou zdani epidemiološki podaci o Juingovom sarkomu se dobijaju uglavnom na velikim populacionim tu morskim registrima i do danas je objavqeno nekoli ko relevantnih izveštaja. Istraživawem tokom kojeg je ispitano 945 bole snika ukqučenih u terapijski protokol European Intergroup Cooperative Ewing’s Sarcoma Study (EICESS) od 1980. i 1997. godine uočena je, između ostalog, po vezanost epidemioloških i kliničkih parameta ra i Juingovog tumora: vreme postavqawa dijagnoze, starost bolesnika pri postavqawu dijagnoze, pol, histološki tip tumora, primarna skeletna lokali zacija tumora [15]. Takođe, epidemiološke i prog nostičke odlike 424 ispitanika s Juingovim sar komom ispitane na Institutu Ricoli (Rizzoli) iz među 1972. i 1990. godine dovode do sličnih zakqu čaka [6]. Značajan je i podatak da deca s Juingovim tumorom kosti uzrasta do tri godine prilikom pr vog pregledapredstavqaju neuobičajenu dobnu grupu i čine 2,6% svih bolesnika registrovanih u Među grupnoj studiji za Juingov sarkom (IESS) [7]. Vremen ski period između početnih tegoba bolesnika s Juin govim sarkomom i definitivne dijagnoze i lečewa analiziran je u mnogim istraživawima [8]. Vanskeletna lokalizacija Juingovog sarkoma je retka i veoma je malo podataka o optimalnim hirur škim i onkološkim načinima lečewa [911]. Adekvatnim ispitivawem utvrđen je velik broj parametara udruženih s lošom prognozom bolesti kod dece obolele od Juingovog sarkoma, među kojima ističemo sledeće epidemiološke i kliničke para metre: muški pol, uzrast od najmawe 12 godina, fe brilnost, anemija, aksijalna lokalizacija, uz razli čit stepen pouzdanosti i statističke povezanosti podataka [1218]. Iz navedenog se jasno zakqučuje da je poznavawe epidemioloških odlika Juingovog sar koma, kao i primena tih saznawa u kliničkoj prak si, naročito u pogledu ranog otkrivawa, preciznog dijagnostikovawa, opredeqewa za protokol lečewa i davawa pouzdane procene o prognozi bolesti, ve oma važan činilac uspešnog lečewa ove teške bo lesti. CIQ RADA Ciq ovoga rada je bio da se utvrde epidemiolo ške odlike Juingovog sarkoma kod bolesnika leče nih u Institutu za ortopedskohirurške bolesti „Bawica” u Beogradu i da se ispita wihova poveza nost s kliničkim odlikama te bolesti. METOD RADA Ispitano je 78 osoba obolelih od Juingovog sar koma u periodu 19802000. godine koji su lečeni u Institutu za ortopedskohirurške bolesti „Bawi ca” u Beogradu. Kod svih bolesnika dijagnoza je bi la patohistološki potvrđena u Institutu za pato logiju Medicinskog fakulteta u Beogradu. Prika zane su sledeće epidemiološke i kliničke odlike ispitanika obolelih od Juingovog sarkoma: uzrast, pol, uputna dijagnoza, vreme proteklo do trenutka postavqawa dijagnoze, prisustvo patološkog prelo ma i metastaza pri prvom pregledu, lokalizacija tu mora u skeletu i mekim tkivima. U statističkoj ana lizi korišćeni su χ 2 test i ttest, a međusobna zavi BIBLID: 0370-8179, 134(2006) 7-8, p. 310-314 UDC: 616-006.3-036.8