Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008 UDK 82-343 292|299 Pregledni članak Primljen: 17. 12. 2007. Prihvaćen za tisak: 19. 9. 2008. Miranda Levanat-Peričić Sveučilište u Zadru Odjel za kroatistiku i slavistiku Obala kralja Petra Krešimira IV. 2, HR ― 23000 Zadar Morfologija mitskog čudovišta Ovaj rad polazi od pretpostavke da se arhetipska otpornost mitskog čudovišta temelji na građi njegova tijela koje je ujedno i tijelo kulture koja ga je kreirala. Naime, u opreci prirode i kulture, tijelo čudovišta predstavlja kulturu. Ta uloga mu pripada, ne samo zato što se ono, za razliku od visokomimetičkog obrasca junaka, u prirodi ne potvrđuje, nego u prvom redu stoga što je život čudovišta autohtoni proizvod svijeta književnosti i što su temelje alternativnih svjetova mogla postaviti jedino bića koja izviru iz mašte, netaknuta zakonima zbilje. U prvom dijelu ovog rada analizira se morfologija izabranih čudovišta kao temelj za daljnje izlaganje morfologije kulture koja ih proizvodi. Kriterij reprezentativnosti junaka koji je u sukobu s određenim čudovištem, reducirao je prikaz na 31 primjer čudovišta izabranih iz 14 drevnih predaja. Tablični morfološki prikaz daleko je od sveobuhvatnog; izostavljena su sva reprezentativna čudovišta koja u određenoj kulturi nemaju rivala, kao i brojne predaje za koje nije bilo dovoljno pouzdanih izvora. U drugom dijelu rada, polazeći od izlaganja morfologije, razmatra se odnos estetske, etičke i ontogenetske dimenzije čudovišnog, te se analizira njegova psihološka i ideološka funkcija. Na kraju se nudi definicija čudovišta utemeljena na prethodno obrazloženim proturječjima mitskog fenomena čudovišnosti. Ključne riječi: mit, morfologija, čudovište, kultura, etika, estetika. 1. Uvod: Što su čudovišta junaku? Od Egipta i Babilona, pa sve do Hollywooda; od početka stvaranja prvih alternativnih svjetova u mitu i epu, pa sve do virtualnog svijeta računalnih igara, u svakoj bitci i sukobu, junaku se suprotstavlja barem jedno čudovište. Prolaze stoljeća, izmjenjuju se civilizacije, razvijaju novi mediji, a obrazac junaka i čudovišta odolijeva, prilagodljiv i fleksibilan poput neizlječive i urođene bolesti od koje pati tkivo pripovijedanja u svim kulturama. Budući je riječ o obrascu utemeljenom na konfrontaciji i kontrastu, u zastrašujućem i odvratnom tijelu čudovišta svoje mjesto našlo je sve ono što određeno društvo smatra bolesnim, nastranim i lošim, dok idealizirana slika koju utjelovljuje junak iscrpljuje gotovo sve pozitivne mogućnosti u skladu s predodžbama kulture kojoj pripada. Polazište je ovog rada pretpostavka da su tijelo čudovišta i tijelo junaka izgradile kulturološke opreke pomoću kojih