375 Vladimir VUAŠINOVIĆ * UDK: 264:281.9''12/20'' Izvorni znanstveni rad Primljeno: 25. ožujka 2016. Prihvaćeno: 8. lipnja 2016. * Prof. dr. sc. Vladimir Vukašinović, Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu, Mije Kovačevića 11b, 11060 Beograd, Republika Srbija, vvukasinovic@ bfspc.bg.ac.rs Razvoj liturgijskoga života na pravoslavnom Istoku Srpska Crkva od 13. do 21. stoljeća Sažetak: Povijest srpskoga bogoslužja relativno je nova bo- goslovna disciplina u liturgiji. U radu su skupljeni raniji i su- vremeni rezultati iz toga područja. Uočit će se na koji način druge znanosti medievistike doprinose boljem razumijevanju bogoslovnih pojava u povijesti. Osam stoljeća dug liturgijski život Srpske pravoslavne Crkve obiluje crkvenom dinamikom. Prirodni i duhovni položaj Srba između pravoslavnih naroda Istoka i Zapada doprinio je stalnim međusobnim utjecajima bogoslužnih formi koje su opet dobivale svoj osobiti pečat u sredini srpske kulture. Uz značajne pojedince, nositelji bogo- služnih tokova bili su monasi, episkopi, profesori i dr. Mnoga ključna pitanja za pravilno sagledavanje liturgijskoga toka u ovoj studiji riješena su i objašnjena, kao na primjer: pojava hezihastičkog pokreta, razvoj crkvenoga tiska i prepisivačke djelatnosti i sl. Poseban naglasak stavljen je na razvoj liturgij- skoga bogoslovlja u posljednjem stoljeću s osvrtom na aktualnu situaciju u znanosti. Ključne riječi: liturgijski život, bogoslužni tipici, hezihazam, rukopisno nasljeđe, crkveni tisak. Pisanju о liturgijskom životu Crkve danas se mora pristu- pati na integralan način koji je, na prvom mjestu, oslobo- đen anakronoga razumijevanja liturgije kao svojevrsnoga rastjelovljenog fenomena. Liturgija i sav sakramentalni i molitveni život Crkve ne sastoje se samo iz sakralnih tek- stova i obreda nego i načina na koji se oni obavljaju. Litur- gija je fenomen koji se utjelovljuje u jednoj kulturi, uzima određeno tijelo kulture, od nje preuzima sredstva kojima će se izražavati, utječe na nju i prima njezine utjecaje. Temeljno jedinstvo bogoslužja i okruženja u kojem se ono obavlja, kao i teologije navedenih pojava i njihovih odnosa, u suvremenom bogoslovlju ima aksiomatski karakter. Ponekad su povjesničari liturgije samom činjenicom ogra- ničenosti izvora koje bi tumačili upućeni na to. Tako, na primjer, rekonstruiranje liturgijskoga života Srpske arhie-