IVANKOVIĆI – PRVI PO IMENU POZNATI STANOVNICI KAKNJA Esad Kurtović U priličnoj mjeri oskudna je pisana izvorna građa za starija razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Nisu rijetke situacije da se slučajnim pojedinačnim ma- terijalnim nalazima i skromnim pisanim izvorima karakterizira starija prošlost brojnih bosanskohercegovačkih gradova. Kada su imena žitelja u pitanju situ- acija je još složenija. U takvim situacijama svaki novi izvorni nalaz može biti dobar doprinos i svojevrsno osvježenje za lokalnu historiju. Takva situacija je i sa Kaknjem, današnjim srednjobosanskim gradićem koji je bio očito pozna- tijim naseljem u srednjem vijeku, prije svega u XIV i XV stoljeću, nego što mi to danas znamo. U historijskim izvorima prvi spomen Kaknja nalazi se u povelji bosanskog kralja Stjepana Dabiše velikom vojvodi bosanskom Hrvoju Vukčiću Hrvatini- ću od 15. aprila 1392. godine. Kakanj tada predstavlja selo u župi Trstivnica. To je jedina informacija koja potječe iz vremena prije osmanskog osvajanja Bosne. 1 Značajno je spominjanje Kaknja u defteru iz 1468/1469. godine. Ka- kanj je tada trg u kadiluku Bobovac, ima 80 domova, 9 neoženjenih, 3 udovice i ukupan prihod od 10.261 akči. Ove dvije informacije iz 1392 i 1468/1469 podrazumijevaju okvire razvojnog privrednog rasta naselja karakterističnog za drugu polovinu XIV i prvu polovinu XV stoljeća u srednjovjekovnoj Bosni. Na osnovu njih bi se moglo kazati da se manje naselje (selo) vremenom pre- tvorilo u trg koji je svakovrsnim djelatnostima podmirivao okolnu sredinu. * * * 1 Ne može stajati postavka “da nedostaju podaci o historiji Kaknja u srednjovjekovnoj Bosni”, Milan Vasić, Kakanj, Enciklopedija Jugoslavije 6, Jugoslavenski leksikografski zavod, Za- greb 1990, 638.