NOVIJI RADOVI NA PROU ˇ CAVANJU PRO ˇ SLOSTI KONAVALA POD BOSANSKOM VLA ˇ S ´ CU Esad Kurtovi´ c Podruˇ cje Konavala, geografski na dijagonalnom pravcu od Dubrovnika do Herceg Novog, sa mora oˇ stre i teˇ sko pristupaˇ cne obale a u unutraˇ snjosti plodnog pojasa prostrtog do hercegovaˇ ckih grebena, ”misir Dalmacije”, da- nas najjuˇ zniji dio Republike Hrvatske, u posljednje vrijeme predmet je zapa- ˇ zenijeg interesiranja struke. Pristupi, kao i rezultati, vrijedni su primjera i pomena. U srednjem vijeku pedesetak godina Konavli su bili pod direktnom bo- sanskom vlaˇ s´ cu. U ekspanzivnoj Tvrtkovoj politici pripojeni su Bosni po- ˇ cetkom 1377., a 1419., odnosno krajem 1426.g., kupoprodajom su preˇ sli u sastav Dubrovaˇ cke Republike. Sama kupoprodaja rezultirala je daljnjom spe- cifiˇ cnom vezanoˇ s´ cu za srednjovjekovnu Bosnu, bosanske vladare i vlastelu, dotadaˇ snje vlasnike i njihove nasljednike, putem redovnog potvrd ivanja iz- vrˇ sene kupoprodaje, tributa i ulaganja novca na dobit, tako da se sve do pada srednjovjekovne bosanske drˇ zave, prisustvo Konavala u bosanskoj po- litici aktivno osje´ calo. Mimo tih okvira, sa dvije velike krize, konavoskim ratovima 1430-1433. i 1451-1454.g., Konavli su bili izvoriˇ stem bosanskog prisustva i u ˇ sirim konstelacijama med unarodne politike na istoˇ cnoj jadran- skoj obali. U modernoj historiografiji preko stotinu godina, Konavli su predmet aktivnog angaˇ zmana historiˇ cara. Kroz konavosku proˇ slost historija dubljeg zaled a istoˇ cnojadranske obale dobila je znaˇ cajne spoznaje. Analiza koja slijedi, pojavno obimnih istraˇ zivanja i radova u ovom kratkom vremenskom periodu 1990-2000.g., ukazuje na afirmativnu stvaralaˇ cku poziciju u pristupu historiji Konavala pod bosanskom vlaˇ s´ cu. ˇ Cvoriˇ sno, od Radoslava Gruji´ ca (1878-1955.) i njegovog djela o Konavlima iz dvadesetih XX stolje´ ca 1) , do danas, historiografski rast se u tolikoj mjeri namnoˇ zio, novim saznanjima 1) Gruji´ c Radoslav, Konavli pod raznim gospodarima od XII do XV veka, Srpska kra- ljevska akademija, Spomenik 66, Zemun 1926., 1-121. 191