STRUČNI RADOVI IZVAN TEME 488 Davor Lamza Predrag Mazinjanin Ivan Gelemanović INDIVIDUALNI PRISTUP UČENJU VOENJA RUKOMETNE LOPTE U NIŽIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE 1. UVOD Vođenje lopte je aktivnost kojom ponavljajući odbijamo loptu od tla rukom. Ovaj element individualne tehnike s loptom dopušta igraču da neprekidno održava kontrolu nad loptom stojeći u mjestu kao i u kretanju na rukometnom igralištu. Poslije vođenja igrač može držati lopte tri sekunde, a zatim mora izvesti ili dodavanje ili šutiranje ili neki drugi element tehnike. Važno je znati da igrač koji prekine vođenje lopte ne može ponovno voditi istu. Pravila igre nalažu da lopta mora biti vođena potiskivanjem odozgo prema dolje, što znači da lopta gurana odostraga ili odozdo nije pravilno vođena (Findak 1997.). 2. CILJ RADA Cilj ovoga rada je ukazati na važnost učenja vođenja rukometne lopte u nižim razredima osnovne škole, kao jedan od važnijih elemenata tehnike rukometne igre. Sa svim dalje navedenim, želja autora je da će utjecati na svijest nastavnika kao i na izbor vježbi za učenje vođenja rukometne lopte kako u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture, tako i u treningu mladih rukometaša. 3. TEHNIKA VOENJA LOPTE U MJESTU Aktivnost vođenja izvodi se iz zgloba lakta i prstima šake. Lopta se potiskuje prstima i podlakticom u kretanju prema dolje kao i prema gore, a mjesto odbijanja od poda je dvadesetak centimetara ispred i pored tijela. Prsti su blago otvoreni i priljubljeni uz loptu prilikom potiskivanja i amortizacije lopte. Gornji dio tijela je blago povijen prema naprijed, a pogled je usmjeren naprijed zbog preglednosti igre. Noge su blago flektirane u koljenima, a slobodna ruka je opuštena kraj tijela, zbog moguće zaštite lopte od protivničkog igrača (Slika 1a, 1b, 1c).