173 Jelena Parizoska Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, Hrvatska Pragmatički aspekti modifikacija frazema u novinskim naslovima 1. Uvod U tradiciji Zagrebačke frazeološke škole pojmom frazem označavaju se veze od najmanje dviju riječi čija su osnovna obilježja cjelovitost, ustaljenost, figurativno značenje i čvrsta struktura (usp. Menac 1970-1971, Matešić 1978, Fink-Arsovski 2002). Potrebno je naglasiti da frazemi nisu potpuno nepromjenjivi, već da je leksičko-gramatičko ustrojstvo velikog broja takvih izričaja fleksibilno, što znači da dopuštaju promjene na morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj razini. Dvije su vrste takvih promjena – one koje su dio normalne jezične upotrebe (različiti paradigmatski oblici i alternativne varijante; v. Matešić 1991), te namjerne preoblike koje utječu na promjenu frazeološkog značenja. Ove potonje u literaturi su poznate pod različitim nazivima, između ostalog i kao modifikacije, deformacije, eksploatacije, okazionalizmi, frazeološke igre itd. (v. npr. Fink 1997, Gläser 2001, Naciscione 2001, Omazić 2003). Frazeme u modificiranom obliku često nalazimo u publicističkome stilu (Kovačević i Mihaljević 2005), koji je od svih funkcionalnih stilova najotvoreniji za različite inovacije i jezične igre, u čemu prednjače naslovi. Osnovna je uloga naslova uspostavljanje veze između autora i čitatelja, njime se nastoji privući pozornost i izazvati znatiželju. Privlačenje pozornosti zahtijeva upotrebu ekspresivnih jezičnih sredstava pa se u tu svrhu vrlo učinkovito mogu primijeniti frazemi. Upravo zato što je naslov usmjeren na postizanje efekata kod čitatelja, u njemu osobito dolazi do izražaja činjenica da se kanonskim oblikom i značenjem frazema može manipulirati. U ovom ćemo radu analizirati modificirane frazeme u naslovima tiskovina na hrvatskom jeziku. Cilj nam je utvrditi koji su tipovi modifikacija najčešći, koje su njihove pragmatičke funkcije, te koje su vrste frazeoloških izraza najpodložnije ovakvim promjenama. 2. Promjenjivost frazema Upotrebom frazema u namjerno izmijenjenom obliku naslovljivači obično nastoje postići određeni stilski efekt. Međutim, modificirani izrazi ne moraju biti samo stilske varijante – promjenom relevantnih aspekata frazema mogu nastati nova značenja. Pritom je važno istaknuti da nema apsolutne slobode u preinakama kanonskog oblika frazema. Primjerice, brojni autori tvrde da je varijabilnost frazema semantičke naravi (usp. npr. Maček 1992-1993, Nunberg i sur. 1994, Jackendoff 1997, Horn 2002), te da