Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 11/2013. 107 Originalni naučni rad Anela Hasanagić 1 ZAJEDNIČKE OSOBINE DJECE KOJA ŽIVE U DOMU Sažetak Djeca koja žive u domovima su djeca koja ili nemaju roditelje, ili nemaju adekvatne roditelje, odnosno roditeljsku skrb, u smislu da su ta djeca zanemarena, zapostavljena, zlostavljana i sl., pa ih socijalna služba smješta u institucije namijenjene brizi za djecu bez roditeljskog staranja. Metoda korištena u radu jeste analiza studija slučaja desetero djece smještene u ustanovi „Mala škola“ Vareš, čime je ustanovljeno da postoje zajedničke osobine u vidu određenih predisponirajućih, održavajućih faktora te faktora okidača. Rezultati pokazuju da se kao zajedničke osobine pojavljuju nisko samopoštovanje, eksternalni lokus kontrole, slaba samoefikasnost, nezreli odbrambeni mehanizmi, disfunkcionalne strategije suočavanja, osobito agresija, te depresivnost. Prisutni su i lični i kontekstualni faktori koji doprinose teškoj psiholološkoj i socijalnoj slici svakog djeteta, kao što su nesigurna privrženost, haotična porodična organizacija, bračni nesklad, odsustvo oca ili majke i sl. Ovim radom se zapravo potvrdilo da su domska djeca vulnerabilna skupina djece koji zahtijeva ozbiljan rad i kontinuirano pružanje podrške u vidu umanjivanja predisponirajućih i održavajućih faktora, a jačanje, pa čak i formiranje protektivnih faktora. Ključne riječi: Privrženost, djeca u domu, studija slučaja Teoretska pozadina Većina razvojnih teorija (Freudova psihoanalitička teorija, socio-kulturalna teroija Vogotskog, teorija socijalnog učenja Bandure te Bowlbyjeva teorija privrženosti) naglašavaju važnost 1 Docent, International University in Sarajevo, Faculty of Arts and Social Sciences, anela315@gmail.com Rad autora je dostavljen 6. 9. 2013. godine, a prihvaćen za objavljivanje 7. 12. 2013. godine.