EKONOMSKA- I EKOHISTORIJA Volumen XIII, Broj 13, stranica 167 - 184 PRIKAZI NOVIH KONFERENCIJA I KNJIGA 168 okoljskih zgodovinarjev v Evropi sodi portugalski Report(h)a: Rede portuguesa de história ambiental / Report(h)a: Portuguese Network of Environmental History (http://www.reportha.org/en/). Kot je običajno za evropske in svetovne okoljskozgodovinske konference, je bilo med odmori mogoče kupiti nove knjige in revije uveljavljenih okoljskozgodovinskih založb, kakršni so Berghahn Books, Rachel Carson Center for Environment and Society in White Horse Press. Glede na število referentov je smiselna odločitev, da referati obravnavane konference ne bodo objavljeni v skupnem zborniku. Prihodnja konferenca Evropskega združenja okoljskih zgodovinarjev (http://eseh.org/home/) bo v Talinu leta 2019, istega leta pa bo potekal tudi tretji svetovni kongres okoljskih zgodovinarjev v Braziliji (http://www.iceho.org/). Žiga ZWITTER POPLAVA, ZEMLJOTRES, SMOG: PRILOZI EKOHISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE U 20. STOLJEĆU, ZBORNIK RADOVA, KNJIGA 3, UDRUŽENJE ZA MODERNU HISTORIJU/UDRUGA ZA MODERNU POVIJEST (UMHIS), SARAJEVO, UR. AMIR DURANOVIĆ, SARAJEVO, 2017, 194. Svjetski historiografski trendovi posljednjih desetljeća naklonjeni su ekohistorijskim studijama. Jedan od brojnih razloga jeste i to što se u recentnoj historiografiji već izgradila svijest o tome koliko ekohistorijsko polazište može biti odličan temelj za stvaranje drugačijih perspektiva, revidiranje ranije nastalih, ali i nastanak novih otkrića, koja se kasnije mogu dokazati primjenom različitih metoda. Ekohistorijska pitanja, nisu samo pitanja prošlosti, te nisu ograničena samo na prošlost. Ona se reflektiraju na sadašnjost i daju opomenu za budućnost. U kontekstu porasta ekološke svijesti i aktualizacije važnosti proučavanja povijesti nekih lokaliteta na mikro, mezo i makro nivou, ekohistorija je s margina historiografskih izučavanja, došla na pozicije kada je prisutan ogroman zamah u formiranju ekohistorijskih studija širom svijeta. Jedna od potvrda za to je i Zbornik radova pod nazivom »Poplava, zemljotres, smog: Prilozi ekohistoriji Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću.« Zbornik radova pod nazivom »Poplava, zemljotres, smog: Prilozi ekohistoriji Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću.« objavljen je u prosincu 2017. godine u suradnji Udruženja za modernu historiju (UMHIS) i Heinrich Böll Stiftung-a. Glavni urednik zbornika radova je bosanskohercegovački povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, doc. dr. Amir Duranović. Autori radova u ovom zborniku, pored njega su i dr. Vera Katz, dr. Enes S. Omerović, magistrica Aida Ličina Ramić, zaposleni na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, te magistar Dino Dupanović nastavnik povijesti u dvije škole u Bihaću i potpredsjednik Kluba studenata ISHA Sarajevo. Kao što se može vidjeti iz njihovih životopisa, a kako je to i u predgovoru Zbornika objasnio autor Amir Duranović, ostali autori radova, bili su i ranije zainteresirani za ekohistorijske teme. U brojnim studijama bosanskohercegovačkih povjesničara postojali su segmenti ekohistorijskih elemenata, iako nedovoljno razrađeni i opsežni u tom pravcu. Postojale su čak i različite inicijative poput npr. projekta »Velike poplave u Bosni i Hercegovini tokom XX stoljeća«, gdje su zaista napravljeni prvi ekohistorijski koraci u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Ipak, može se smatrati da do objave zbornika radova »Poplava, zemljotres, smog: Prilozi ekohistoriji Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću.« nije bilo značajnijeg zvaničnog utemeljenja ekohistorije u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Iz sadržaja koji je ponuđen na samom početku može se vidjeti da su tematike obrađene u zborniku radova većinski usmjerene na analizu ekoloških nepogoda. Tu su, dakle, analizirani samo neki segmenti u širokom spektru ekohistorijskih tema, što je svakako dobra osnova za dalja ekohistorijska izučavanja. Nakon predgovora u kojem je autor Amir Duranović objasnio na koji način se formirala ideja, ali i realizacija stvaranja jednog ovakvog projekta, on je ponudio i uvod o ekohistoriji i njenom razvoju.