Pasijonski doneski 2017 53 Pasijonski doneski 2017 52 Marko Dragić 1 Čuvari Kristova groba u pasionskoj baštini Hrvata / Čuvarji Kristusovega groba v hrvaški pasijonski dediščini Ni u čem se tako jasno ne zrcali duša nekoga naroda, kao što u njegovim običajima, koji posvjedočuju njegovu veću ili manju uljudbu i jamče za veći ili manji mu napredak u budućnosti (…). Kao što nijedan narod, tako nije niti naš bez običaja, uz koje se drži čvrsto i ozbiljno kao uz vjerske čine, ukratko, kao uz kakove svetinje pak ne trpi, da mu itko u njih dira. (Antun Ilija Carić, Koledanje uoči Mladoga ljeta na otoku Hvaru, 1896.) Sažetak: U radu se multidisciplinarno obrađuje hrvatski katolič- ki obred čuvanja Kristova groba u vrijeme Svetoga trodnevlja. Prema dostupnim podatcima, najstariji obred čuvanja Kristova groba seže u 1524. godinu. Te je godine Petar Keglević u uskrsno vrijeme u 1 * Red. prof. dr. Marko Dragić, rođen 10. 07. 1957. u Prozoru-Rami, Gmići kraj Prozora/Poljana na Maklenu, predstojnik je Katedre za književnost i kulturu Filozfskog fakulteta Sveučilišta u Splitu a po osnovnoj izobrazbi je filolog (hrvat- ski i latinski jezik i književnost; dipl. u Zadru, 1980). Poslijediplomski doktorski studij završio je i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučelišta u Zagrebu temom Hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine (2000.). Živi i radu u Splitu i Mostaru. Ističe se u struci i politiki, a u struci ponajviše u granama Hrvatske kulture i civilizacije, Kroatistike, Humanističke znanosti, Kulture i jezici i Tradicijske kulturne baštine. Pod njegovom mentorstvom napisan je obranjen 531 diplomski i završni rad na filozofskim fakultetima u Splitu i Mostaru. Objavio je 119 znanstvenih radova te 146 prikaza, književnih kritika, ekspertiza i popularnih radova. Autor je 10 znanstvenih knjiga te po jednog fakultetskog udžbenika i pri- ručnika (v: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Dragi%C4%87; 15. 10. 2016). loborsku crkvu slao počasnu naoružanu stražu da čuva Kristov grob. Prema povijesnim podatcima taj obred u Župu svetoga Ilije u Metkoviću donio je 1857. godine Ante Gluščević iz Loreta iz Italije. Prvi pisani spomen o Vodičkim žudijama seže u 1912. godinu. Vidonjske žudije 1932. godine osnovali su Joko Jurišin i Joko Ilić- Joktur. Nitko točno ne zna kada je ta tradicija započela u Varešu, ali zna se da je na Veliki petak 1928. godine taj obred bio organiziran. Obred čuvanja Kristova groba nastao je temeljem liturgije i slavi kršćansku vjeru. Komunistička vlast činila je sve kako bi zabranila taj obred. U nekim je mjestima ta tradicija uvenula, primjerice: u Gdinju na Hvaru, a UDBA je uspjela zabraniti obred čuvanja Kristova groba u Prološcu Donjem kod Imotskoga i dr. U nekim mjestima UDBA je uzaludno nastojala zabraniti čuvanje Kristova groba. Stariji mještani sjećaju se nekadašnjih običaja čuvanja Kristova groba u: Ivanbegovini kod Imotskoga, Vinišću (kod Trogira), Trogiru, Lokvičićima (općina kod Imotskoga), Lećevici (Zagora), Šolti, Gizdavcu (Zagora). Obredi, nazivi, kao odjeća i obuća za čuvare razlikuju se od mjesta do mjesta, a svima je zajednički cilj - dočarati Kristovo uskrsnuće. U Kninu je nakon sedamdeset godina oživljena ta tradicija, a u Lovasu kod Vukovara radi se na obnovi toga obreda. U Bosni i Hercegovini čuvari Kristova groba postoje jedino u Varešu. U radu se navode i nekadašnjim obredima čuvanja Kristova groba koji su ostali samo u sjećanjima starijih žitelja. Budući da taj obred u znanstvenoj literaturi nije obrađen, u radu je najviše suvremenih izvornih terenskih zapisa autora i njego- vih studenata. Ključne riječi: Biblija, liturgija, crkveno-pučki obred, procesi- je, komunističke zabrane Povzetek: V delu je multidisciplinarno obravnavan hrvaški katoliški obred čuvanja Kristusovega groba v času Svetega tridnevja. Po dostopnih podatkih izhaja najstarejši običaj čuvanja Kristusovega groba v leto 1524. Tega leta je Petar Keglević v velikonočnem času poslal v loborsko cerkev častno oboroženo stražo, da čuva Kristusov grob. Po zgodovinskih podatkih je ta obred v župniji Sv. Ilije v Metkovićih leta 1857 uvedel Ante Gluščević iz Loreta v Italiji. Prvi pisani spomenik o Vodičkih žudijih seže v 1912. leto. Vidonjske žudi-