ISSN 0353-295X (Tisak) 1849-0344 (Online) UDK 94(497)“16“(091) Radovi - Zavod za hrvatsku povijest 821.512.161-929=163.42 Vol. 50, br. 2, Zagreb 2018 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 23. 7. 2018. Prihvaćeno: 2. 9. 2018. DOI: 10.17234/RadoviZHP.50.13 123 Dijana Pinjuh i Anđelko Vlašić RANI NOVI VIJEK / EARLY MODERN PERIOD Hercegovački sandžak u Putopisu Evlije Čelebija na temelju autografa. Od Rudog do Herceg Novog U razdoblju između 1998. i 2007. godine u nastavcima se objavljivao latinički prijepis rukopisa osmanskog putopisca Evlije Čelebija za koji se smatra da je autograf, odnosno izvorni rukopis njegova djela Seyâhatnâme (Putopis). Bosanskohercegovački orijen- talist Hazim Šabanović objavio je 1954. i 1957. godine prijevod dijelova Putopisa o jugoslavenskim zemljama i time zadužio domaću znanstvenu i širu javnost. Međutim, Šabanovićev prijevod temeljio se na manjkavom osmanskom izdanju ranije poznatog rukopisa Putopisa, objavljenom u nastavcima između 1896. i 1938. godine. U radu, prvom od dviju predviđenih studija, usporedbom autografa i Šabanovićeva prijevoda obrađuje se Evlijino putovanje Hercegovačkim sandžakom 1664. godine od Rudog do Herceg Novog. Usporedbom dviju verzija primjećuju se brojne nepodudarnosti u podacima, različita tumačenja broja stambenih i vjerskih objekata, razlike u toponomiji i općenito značajna količina novih spoznaja o naseljima i stanovništvu Hercegovačkog sandžaka u drugoj polovini 17. stoljeća. Novootkriveni podaci iz autografa bacaju i novo svjetlo na pouzdanost Evlijina Putopisa kao povijesnog izvora. Uvodne napomene Bosanskohercegovački orijentalist Hazim Šabanović još je 1954. i 1957. jav- nost upoznao s dijelovima Putopisa (Seyahatnâme) osmanskog putopisca Evlije Čelebija (1611. – 1687. ili kasnije) koji govore o tada jugoslavenskim zemljama. 1 Prijevod je rađen na temelju Evlijina rukopisa, odnosno tada jedine pronađene verzije objavljene u Istanbulu od 1896. do 1938. U međuvremenu je u muzeju Topkapı u Istanbulu pronađen rukopis za koji se misli da je autograf, odnosno izvorni Evlijin rukopis, koji je u razdoblju od 1998. do 2007. objavljen na izvor- nom osmanskom turskom jeziku i transliteriran na latiničko pismo. 2 Usporedbom Šabanovićeva predloška i autografa mogu se uočiti brojne nepodudarnosti, različita tumačenja ili podaci o određenome mjestu, događaju itd. Osim toga, osmanski 1 ČELEBI 1954; ISTI 1957. Godine 1967. objavljena je dopunjena i objedinjena verzija prvog izdanja koja je korištena za potrebe pisanja ovog rada: ČELEBI 1967. 2 Izdanje u kojem Evlija opisuje Hercegovački sandžak nalazi se u ÇELEBI 2002.