1 Koncilski oci prihvatili su konačan tekst Konstitucije 22. studenoga 1963., s rezultatom glasovanja: 2158 „placet“, 19 „non placet“ i 1 „iuxta modum“. KONSTITUCIJA O SVETOJ LITURGIJI „SACROSANCTUM CONCILIUM“ PAVAO BISKUP SLUGA SLUGU BOŢJIH ZAJEDNO S OCIMA SVETOGA SABORA NA TRAJAN SPOMEN 1. Budući da je Sveti sabor naumio iz dana u dan osnaţivati kršćanski ţivot meu vjernicima, bolje prilagoditi potrebama našega doba one ustanove koje su podvrgnute promjenama, promicati sve što god moţe pridonijeti jedinstvu sviju koji vjeruju u Krista te pojaati sve ono što pomaţe da svi budu pozvani u krilo Crkve, on smatra da njemu na poseban nain pripada i briga oko obnove i njegovanja liturgije. 2. Po liturgiji se naime, a napose po boţanskoj euharistijskoj ţrtvi, »vrši djelo našega otkupljenja« 1 pa stoga ona u najvećoj mjeri pridonosi tome da vjernici ţiveći izraţavaju i drugima oituju Kristovo otajstvo i izvornu narav prave Crkve; njezina je, naime, vlastitost da je ujedno ljudska i boţanska, vidljiva i obdarena nevidljivim zbiljnostima, gorljiva u djelovanju, a odana kontemplaciji, prisutna u svijetu, a ipak putnica; i to tako da je u njoj ljudsko upravljeno i podreeno boţanskome, vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji, a ono sadašnje budućem gradu za kojim tragamo. 2 Stoga, budući da liturgija one koji su unutar Crkve svakodnevno izgrauje u sveti hram u Gospodinu, u prebivalište Boţje u Duhu, 3 do mjere punine dobi Kristove, 4 ona ujedno na udesan nain krijepi njihove sile kako bi propovijedali Krista; tako liturgija pokazuje Crkvu onima koji su vani kao znak podignut za narode, 5 pod kojim se raspršena djeca Boţja trebaju sabrati u jedno, 6 dok ne postane jedno stado i jedan pastir. 7 3. Stoga Sveti sabor misli da treba ponovno dozvati u pamet sljedeća naela za njegovanje i za obnovu liturgije te odrediti praktine propise. Meu tim naelima i propisima ima nekih koji se mogu i moraju primijeniti kako na rimski tako i na sve ostale obrede, makar sljedeće praktine propise valja shvatiti tako da se oni odnose samo na rimski obred, osim ako nije rije o onima koji se po samoj naravi stvari tiu i ostalih obreda. 4. Slijedeći vjerno predaju, Sveti sabor na kraju izjavljuje da Majka Crkva drţi ravnopravnima i jednako asnima sve zakonito priznate obrede te hoće da se oni i dalje uvaju i na svaki nain njeguju; gdje je pak potrebno, ona ţeli da se oni oprezno iznova u duhu zdrave predaje prerade te im se dade nova snaga za današnje prilike i potrebe.