27. 05. 2020. Matica hrvatska - Vijenac 608 - Venecijanski Settecento u Zagrebu www.matica.hr/vijenac/608/Venecijanski Settecento u Zagrebu/ 1/3 Vijenac 608 Likovna umjetnost, Naslovnica Barokni sjaj Venecije: Tiepolo i suvremenici, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, lipanj–listopad Venecijanski Settecento u Zagrebu Marko Filip Pavković Izložba Barokni sjaj Venecije – Tiepolo i suvremenici u osam izložbenih dvorana donosi čak 46 slika, graﾕka i crteža Tiepola, njegova sina i sljedbenika Giandomenica te njihovih suvremenika, Venecijanaca i „slikara došljaka“ Muzej za umjetnost i obrt posljednjih je godina nastojao zagrebačkoj, hrvatskoj, ali i internacionalnoj stručnoj, kulturnoj i široj javnosti predstaviti vrhunce talijanskoga baroknog slikarstva. Prva izložba, koja je igrom slučajnosti otvorila navedeni ciklus izložaba, bila je S Caravaggiom u Europu. Večera u Emausu. Ta je izložba 2013. obilježila pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj Uniji te je tom prigodom Caravaggiova slika posuđena iz milanske Pinakoteke di Brera. Druga po redu bila je izložba Guercino. Svjetlo baroka, koja je nakon Zagreba obišla svijet, između ostaloga Tokio, Bruxelles i Sjedinjene Države. Izložbi je prethodio nemio događaj recentne talijanske povijesti – potres koji je zadesio talijansku pokrajinu Emiliju-Romagnu 2012, u kojem je teško stradala i Pinakoteka iz Centa, na kojoj su se za vrijeme trajanja te „putujuće“ izložbe izvodili restauratorski zahvati te je iz nje i bila većina od 35 izloženih slika Il Guercina. Interes Zagrepčana i turistâ za barokno slikarstvo zorno ilustrira činjenica da je izložbu sa samo jednim Caravaggiovim djelom posjetilo više od 25.000 posjetitelja. Izložba Barokni sjaj Venecije. Tiepolo i suvremenici, prema riječima uprave Muzeja, posljednja je u nizu izložbi talijanskoga baroknog slikarstva u MUO-u. Autor je izložbe Giovanni Carlo Federico Villa, koji supotpisuje i kuriranje izložbe s Miroslavom Gašparovićem. Ta je izložba opsegom najveća dosad jer je u osam izložbenih dvorana izloženo čak 46 slika, graﾕka i crteža Tiepola, njegova sina i sljedbenika Giandomenica i njihovih suvremenika, Venecijanaca i „slikara došljaka“. Svi izlošci dolaze iz Gradske pinakoteke Vicenze, koja je smještena u čuvenoj Palazzo Chiericati, djelu protagonista arhitektonske teorije i prakse talijanskoga Cinquecenta Andree Palladija. Izložba stilski i kronološki zaokružuje cijeli ciklus. Naime, ranijim izložbama predstavljene su rimska i bolonjska slikarska škola, a sada se obrađuje, po kolorizmu poznata i mnogima omiljena, venecijanska. Prvotno je predstavljen Caravaggio, koji predstavlja samo ishodište baroknoga slikarstva i tenebrozno slikarstvo ranoga baroka, odnosno „revoluciju stila oko 1600.“, nakon njega dolazi Il Guercino kao predstavnik visokoga srednjotalijanskog baroka i naposljetku Tiepolo i njegovi suvremenici koji predočavaju izraziti pluralizam stilskih strujanja venecijanskoga Settecenta, od kasnoga baroka, preko „patetičnoga rokokoa“, sve do pravoga, čistog rokokoa. Novi uzlet u 18. st. Kada se govori o venecijanskom baroknom slikarstvu, važno je napomenuti da nakon briljantnoga Cinquecenta i slikara kao što su Giovanni Bellini, Giorgione da Castelfranco, Tiziano Vecellio, Paolo Veronese i Jacopo Robusti Tintoretto, na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće i gotovo čitavo 17. stoljeće, bez obzira na kvantitativno jaku produkciju, kvaliteta opada, bez inovacije preuzimaju se i reinterpretiraju rješenja navedenih star(ij)ih majstora i barokne novume u Veneciju donose slikari stranci koji počinju stizati 20-ih godina Seicenta te se zapravo pravi procvat venecijanskoga slikarstva, ujedno i posljednji, odvija se u 18. stoljeću u djelima domicilnih slikara predstavljenih na izložbi. Sav sjaj slikarstva venecijanskoga Settecenta kao da je nastojao postaviti pokladnu krabulju pred licem Serenissime, koja je tada već politički bila znatno oslabljena, i nagovijestiti njezin gubitak samostalnosti 1797. te gubitak političkoga i umjetničkog primata u Europi.