International May Conference on Strategic Management - IMKSM2014, 23-25. May 2014, Bor, Serbia _________________________________________________________________________ 1 BEZBEDNOSNO-EKOLOŠKI ASPEKTI KORIŠĆENJA GEOTERMALNE ENERGIJE * Njegoš Dragović 1 , Milovan Vuković, Nada Štrbac, Ivana Ilić-Krstić UVOD Na svim delovima ispod površine zemljišta postoji energija akumulirana u stenskim masama. Postojanje ovakvog vida energije u dubinskim slojevima Zemlje rezultat je postepenog razlaganja radioaktivnih materija, kao što su uran, torijum i drugi, pri čemu postoje i druga mišljenja o njenom nastanku, od gravitacije, hemijskih reakcija ili vulkanizma. Geotermalna energija može da se primenjuje u različite svrhe, od direktne upotrebe u zagrevanju do indirektne u stvaranju električne energije. Pojavni oblik geotermalne energije u vidu tečnog fluida, nastaje u akumuliranim rezervoarima koji ispunjavaju vode, koje u kontaktu sa vrelim stenama dobijaju toplotne karakteristike. Tako topla ili vruća voda izvire na površinu prirodnim putem usled pritiska, ili veštačkim putem, tj. bušenjem kanala za eksploataciju hidrogeotermalnih ili termomineralnih voda. Drugi oblik geotermalne energije je daleko specifičniji, jer se toplota tla sprovodi kroz postupke hidrotermalne geotermije, postupka toplih suvih stena, kao i površinske geotermije, pri čemu je moguća proizvodnja električne energije. Osnovni uslov za održivo korišćenje geotermalne energije jesu prednosti koje ova energija ima, a to su obnovljivost, korišćenje čistih tehnologija, kapacitativnost i potencijali, primenljivost i ekonomska isplativost u dužem roku. Uprkos tome, korišćenje geotermalne energije može imati bezbednosne izazove, koji se ogledaju u intenzivnoj eksploataciji drugih resursa, koji prate istraživanja geotermalnih kapaciteta, kao mogućih efekata po životnu sredinu. 1. GEOTERMALNA ENERGIJA Pod geotermalnom energijom se podrazumeva toplota koja se nalazi ispod površine Zemlje, čiji je intenzitet zavisan od dubine. Od unutrašnjosti Zemlje ka površini prostire se toplota pri temperaturnom gradijentu od oko 10 °C/km u sloju 100 km ispod površine zemlje. Prosečna toplota gradijenta je oko 30 °C po kilometru. Današnje tehnologije dopiru do 10 km dubine, čime ostaje neiskorišćen veći deo geotermalne energije. Energija iz dubinskih slojeva zemljišta ima različit intenzitet toplote, u zavisnosti od nivoa dubine eksploatacionog polja. Toplotni fluks dejstva geotermalne energije se kreće od 3,34 · 10 -2 do 8,36 · 10 -2 W/m 2 , a razlikuje se od materijala zemljine kore i koeficijenta provođenja toplote (Lambić, 2007). Osnovni parametar koji ukazuje na geotermlanu potencijalnost neke oblasti je toplotno polje, koje određuje raspodela temperature i toplotnih protoka unutar i na površini Zemlje. U gornjim delovima kore do dubina gde se posmatra, toplotno polje zavisi najviše od izvora toplote u samoj kori i od toplote koja se prenosi iz unutrašnjosti kroz koru (prema Soleša i dr. 1995). * Zahvalnost projektu TR 34023, koji se izvodi na Univerzitetu u Beogradu – Tehnički fakultet u Boru, a finansira ga Ministarstvo prosvete i nauke RS. 1 njegdr@gmail.com