Antropologija 19, sv. 1 (2019) Originalni naučni rad UDK Božidar Jezernik, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo RATNE PODELE KAO FORMULA ZA OBJAŠNJAVANJE POSLERATNOG JUGOSLOVENSTVA Apstrakt: Vidovdanski atentat u Sarajevu 1914. godine austro-ugarske vlasti iskoristile su kao povod za rat protiv Kraljevine Srbije. Državljani Austro-Ugarske su, dakle, uz pomoć medijske propagande, te policijske represije i cenzure, za manje nego mesec dana u leto 1914. godine prošli dug put, nabijen emocijama, koji je kulminirao prihva- tanjem i čak uverenjem da se odnosi sa Srbijom moraju „razjasniti“. U tom procesu sarajevski atentat i njegove žrtve odigrali su ulogu katalizatora. U Beču ili Budimpešti, u Pragu ili Ljubljani, u Insbruku ili Krakovu slika koju je pre- nosila savremena štampa bila je jedna te ista, slika spontanog narodnog oduševljenja za rat protiv Rusije i Srbije, dok su čete mobilisanih vojnika, pevajući borbene i rodolju- bive pesme, marširale na železničke stanice po ulicama prekrivanim cvećem i okruženi masama vedrog naroda. Naravno, ratna propaganda se za prikazivanje stanja na ratišti- ma služila crno-belom tehnikom, pa je tako prikazivala „naši junake“ kako se hrabro bore protiv „srpskih divljaka“. Međutim, stvarnost nije bila toliko crno-bela kao što su je predstavljali ratni propagan- disti. Tako su, recimi, u bitki na Ceru, pripadnici 28. praškog puka odbili da se bore protiv svoje „slovenske braće“. Na komandu za juriš, oni su odacili oružje i otišli prema srpskim bojnim linijama pevajući „Hej, Sloveni!“ Ali, sa druge, ni borbeni redovi su- protstavljenih vojski nisu bili sastavljeni isključivo iz državljana jedne ili druge zemlje. Tako se i dogodilo da je kao jedna od prvih slovenačkih žrtava Velikog rata u Srbiji u noći 16/17. avgusta 1914. godine pod Cerom poginuo, kao jugoslovenski dobrovoljac u srpskoj vojsci, kladivar Anton Jenko. U stvarnosti je, dakle, pored crno-bele, bilo i drugih boja. Ali ratna mobilizacija na osnovi crno-belih podela jugoslovenskog stanovništva ostavila je traga i bila uzrok pro- duženog razdoblja konflikta pripadnika prve zajedničke države Jugoslovena. Jedan od bitnih zadataka nacionalne države prilikom komemoracija palim vojnicima ogledao se u uspostavljanju i obezbeđivanju „zamišljene zajednice“ i njenih narativa i rituala za prevazilađenje društvenih podela unutar zajednice. Međutim, u zajedničkoj državi – zbog podela u ratnim godinama – Jugosloveni nisu uspeli da oblikuju zajedničko seća- nje na prošlost koje bi ih povezivalo. Ključne reči: Bratoubilački rat, Gavrilo Princip, nadvojvoda Franc Ferdinand, Prvi svetski rat i njegova baština, Rebeka Vest, Sarajevo 1914