851 Mirza Hebib: Razvoj pogrebnog prava u rimskoj pravnoj tradiciji Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 57, 3/2020, str. 851-873 Mirza Hebib asistent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu RAZVoJ PoGREBNoG PRAVA U RIMSKoJ PRAVNoJ TRADICIJI 1 UDK: 255.6(091) 393:34(37) DOI: 10.31141/zrpfs.2020.57.137.851 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 15. III. 2020. U rimskom pravu gotovo da i nemamo izvore koji pažnju posvećuju direktno tijelu umrle osobe. Tijelo kao takvo nije bilo zaštićeno. Pokojnik se štitio, prvenstveno, kroz zaštitu groba, koji je smatran stvari posvećenoj kultu pokojnika – diis manibus relictae. Unatoč tome, detaljnija analiza pravnih izvora jasno afrmira tezu o postojanju pravila iz sfere pogrebnog prava, kojima je regulirano konstituiranje određenih ograničenih prava u vezi s tijelom umrle osobe, a usko povezanih s odlučivanjem o načinu obavljanja pogreba, kremacije, prijenosa tijela, izgradnji nadgrobnog spomenika i slično. Autor smatra kako se ostvarivanje ovih prava u prvom redu vrši po volji umrlog, a u slučaju kada je nije iskazao, na vršenje se pozivaju bračni drug i nužni nasljednici. Nasljednici se pozivaju onim redom kojim bi ih i po rimskom pravu pozivali na nasljedstvo, neovisno o tome jesu li išta iz imovine umrlog naslijedili. Opstojnost predstavljene koncepcije ispitana je i u okviru kanonskog prava, ali i europskog prava u doba kodifciranja privatnog prava tijekom 19.. i na početku 20. stoljeća. Imajući u vidu da ne postoje jedinstveni stavovi o ovim pitanjima, autor posebnu pozornost posvećuje pravnoj kulturi Austrijskog građanskog zakonika, ostavljajući mogućnost da se pravne praznine riješe u duhu rimske pravne tradicije. Ključne riječi: rimsko pravo, res religiosae, tijelo umrle osobe, nasljedno pravo, kanonsko pravo, Austrijski građanski zakonik 1. UVoD Postojanje normi prema kojima ljudsko tijelo ne može biti stvar u smislu privatnog prava predstavlja veliki napredak u razvoju ljudske civilizacije. Ovakvu koncepciju prihvatila je u povijesnom razvoju većina pravnih sustava i logična je posljedica prirodnopravnih učenja o uređenim ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu. 2 U 1 Ovaj rad nastao je kao proširena verzija saopćenja The Right of Heirs on the Body of the Dead Person in Roman Legal Tradition u okviru znanstvenog skupa „Res publica & Res privata“, održanom u Kragujevcu od 7. do 9. studenog 2019. godine u organizaciji Balkanske udruge za rimsko pravo i rimsku pravnu tradiciju Societas pro Iure Romano. 2 Simmons, A. J., „Human Rights, Natural Rights and Human Dignity“, u: Cruft, R., Liao, S. M., Renzo, M. (ur.), The Philosophical Foundations of Human Rights, Oxford University Press, 2015., str. 138-145. O pitanju ljudskog dostojanstva u Europi vidi više komparativnu studiju: Becchi, P., Mathis, K. (ur.), Handbook of Human Dignity in Europe, Springer International Publishing, Berlin, 2019. Mirza Hebib Razvoj pogrebnog prava u rimskoj pravnoj tradiciji