1 Policy Brief 67 Ka snažnoj građanskoj kulturi javne odgovornosti u Bosni i Hercegovini: Prilika za vjersko obrazovanje u javnim školama Aid Smajić Program podrške istraživanjima u oblasti javnih politika 2010-2011 Pokušaj borbe protiv korupcije putem promovi- ranja javne odgovornosti kao osnovne vrijedno- sti dobre vlasti dosada se u BiH pokazao prilično neuspješnim. Nedavna istraživanja pokazuju da su bh. vlasti najmanje odgovorne u regionu, s tim da je jedino administracija Kosova zauzela slabije mjesto od BiH u tom pogledu (World Bank 2009). Prevladavajući odnos tolerantnosti bh. građana prema korupciji u javnom sektoru jedan je od osnovnih razloga manjka odgovor- nosti bh. vlasti. Prema dostupnim saznanjima, građani BiH vjeruju da je korupcija tako duboko ukorijenjena u bh. upravi i društvu da je nikakva reakcija civilnog sektora ne može eliminirati (Datzer 2009). U tom smislu, bh. građani ne čine se odlučnim da insistiraju na odgovorno- sti javnih službenika i tako podrže borbu protiv korupcije. Jednom riječju, njihova je građanska kultura javne odgovornosti manjkava. A niti jed- na vlasti na svijetu neće se ponašati odgovorno ukoliko to građani od nje odlučno ne traže. U pravcu rješenja ovog problema Transparency International pozvao je na preventivni i sveobu- hvatni pristup u borbi protiv korupcije, gdje bi se sve društvene institucije u skladu sa svojim mo- gućnostima uključile u proces podizanja društve- ne svijesti o značenju javne odgovornsoti i ulozi građana u tom pogledu (Blagovčanin 2009). Ovaj poziv neizostavno je uključivao i obrazovne i re- ligijske institucije te podrazumijevao eksplicitno građansko obrazovanje (EGO) najmlađih u javnim školama. Pa ipak, relevantne antikorupcijske strategije nikada nisu uspjele prepoznati snažnu podršku koju principi dobre vlasti i aktivnog gra- đanstva imaju u islamu i kršćanstvu te predvi- djeti prostor i za vjeronauku u javnim školama u njegovanju ovih vrijednosti. Slično tome, EGO je u Federaciji BiH pred izbacivanjem. U oba slučaja rezultat je usporen proces građanske akultura- cije u BiH, koji treba pripremiti mlade naraštaje da u vremenu koje predstoji aktivno zahtijevaju odgovornost od bh. vlasti. U skladu s praksom građanskog i vjerskog obra- zovanja u razvijenim demokratijama kao i njego- vim trenutnim stanjem i statusom u osnovnim školama u BiH, tri opcije u podučavanju najmlađih o principima i vrijednostima javne odgovornosti čine se mogućim. Tranzicijski pristup građan- skom i vjerskom obrazovanju politika je statusa quo prema kojoj su trenutne obrazovne politike u pogledu eksplicitnog ili implicitnog podučavanja o principima demokratije i odgovorne uprave nekon- zistentne, a u oba slučaja vjeronauka je isključena iz procesa. Religijske studije s eksplicitnim građan- skim obrazovanjem druga su opcija koja zahtijeva radikalne izmjene i napuštanje trenutne prakse. Ona predviđa uvođenje novog, nekonfesionalnog predmeta o religijama koji bi principe demokrati- je i aktivnog građanstva sagledavao iz ugla rele- vantnih religijskih učenja, pri tome insistirajući na primjeni eksplicitnog pristupa građanskom obra- zovanju u osnovnim školama. Napredno konfesio- nalno i eksplicitno građansko obrazovanje u javnim školama treća je i preferirana opcija koja predviđa odgovarajuće prilagođavanje trenutnih nastavnih planova i udžbenika vjeronauke kako bi obuhvatili i razumijevanje javne odgovornosti i njenih temelj- nih principa u islamu, katoličanstvu i pravoslavlju, pri tome insistirajući na modelu EGO-a u školama. Manje obećavajuće i moguće opcije Trenutni, tranzicijski pristup i politiku u pogle- du podučavanja o principima odgovorne uprave i participativne demokratije u javnim školama te uloge vjerskog obrazovanja u tom pogledu ka- rakterizira nekonzistentnost, zbog čega se one ne bave ovim pitanjem na primjeren način. Sažetak Vlasti i javna uprava u BiH prakticirat će odgovornost samo ukoliko budu pod pritiskom običnih građana da to i urade. Trenutni odnos bh. građana prema korupciji u javnom sektoru, međutim, karakteriziraju ozbiljni nedostaci. Angažman svih faktora socijalizacije u procesu građan- skog obrazovanja mladih u ranom, formativnom periodu njihovog razvoja u tom je smislu neizostav- na mjera. S obzirom na važnost javne i društvene odgovornosti u islamu, katoličanstvu i pravoslav- lju, vjeronauka u javnim školama nameće se kao nezaobilazni save- znik u njegovanju vrijednosti dobre vlasti i aktivnog građanstva među najmlađim vjernicima i bh. građa- nima. Radikalne izmjene trenutnih politika nepotrebne su. Primjena modela eksplicitnog građanskog obrazovanja u javnim školama i unapređivanje postojećeg sadržaja vjeronauke predstavlja optimalnu opciju.