j e d a n a e s t i Ismail Palić O SEMANTIČKOM I PRAGMATIČKOM ASPEKTU IMPERATIVA U BOSANSKOME JEZIKU dr. sc. Ismail Palić, Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet IZVORNI ZNANSTVENI ČlANAK UDK: 811.163.4(497.6)’366.593 U radu se bavim razmatranjem temeljnih semantikih svojstava i pragmatikih inilaca koji upravljaju upotrebom imperativa u bosanskome jeziku. Pažnja će biti usredotoena na sljedeća pitanja: odreenje jezgrenoga znaenja imperativa, specificiranje pragmatikih parametara relevantnih za imperativ, specificiranje prototipa imperativa u bosanskome te pregled neprototipnih upotreba imperativa. Kad je o teorijsko-metodološkom pristupu rije, vrlo su mi bliske ideje razvijene u kognitivnoj lingvistici. Ključne riječi: imperativ, direktivnost, direktivni potencijal, doslovni imperativ, nedoslovni imperativ, prototip imperativa, neprototipni imperativ 1. Imperativu je u lingvistici posvećeno mnogo pažnje, a pristupalo mu se iz ugla razli- itih teorijsko-metodoloških pravaca. Meu znaajnijim doprinosima njegovu opisu mogu se izdvojiti: u okviru generativne gramatike – Postdam (1998), van der Wurff (2007); u okviru pragmatike, i to teorije govornih inova – Searle (1969), Sadock (1974), teorije relevantnosti Wilson – Sperber (1988), zatim De Clerck (2006); u okviru funkcionalne lingvistike – Bolinger (1967), Davies (1986); u okviru univerzalne gramatike – Han (2000); u okviru kognitivne lingvistike – Takahashi (2012) i dr. Takoer vrlo je znaajna prva prekojezika studija posvećena imperativu (Aikhenvald 2010), kao i pregled teorija koje se bave imperativom (Jary – Kissine 2014). U južnoslavenskoj lingvistici imperativ nije mnogo opisivan. Izvan šturih osvrta u gramatikama, od malobrojnih radova vrijedi iz- dvojiti Tanasić (2005) i Pranjković – Badurina (2012).