36 TEORIJA I ISTORIJA UMETNOSTI/THEORY AND HISTORY OF ARTS Marijan Richter UDC 75.01 Sveučilište u Zadru doi:10.5937/ZbAkUm1801036R Odjel za nastavničke studije Originalni naučni rad Hrvatska Strategije oponašanja Apstrakt: U tradiciji prosvjetiteljstva koje smo sljedbenici, obrazovanje se svodi na kvantitativno znanje, prije svega na imenovanje i atribuciju stvari, a potom i upravljanje njima. Baratanje pojmovima, činjenicama, defnicijama, omogućava nadležnost i nadzor nad stvarima. Takvo znanje posljedica je izobrazbe ili obuke, a ne obrazovanja i kao takvo nije drugo nego zaposjedanje, pa i manipuliranje stvarima. Smisao obrazovanja nije pitanje progresa: ono vodi obrnutim putem, prema izvornom značenju mimesis. U oponašanju na način mimesis nalazimo ono kvalitativno znanje što trajno određuje svaki umjetnički, flozofski, i odgojno-obrazovni rad. Ključne riječi: oponašanje, mimesis, eidos, nevino oko, kreativnost, kalokagatia Sve izvire iz oponašanja. Ponašanje i oponašanje Oponašanje (grč. mimesis) prisutno je u stvaralaštvu još od vremena prije Umjetnosti. Premda u Rječniku stranih riječi Anića i Goldštajna (Goldstein) stoji da je mimeza „pov. umj. stav prema kome je kreativno oponašanje stvarnosti bit umjetničkog stvaranja“ uglavnom se pod tim pojmom podrazumijevaju vještine postizanja sličnosti postupkom imitativnog preslikavanja vanjskog izgleda stvari. Takvoj umješnosti stručnjaci odriču umjetničku vrijednost i u tome su u pravu. No, nisu u pravu kad latinsku istoznačnicu imitatio prešutno poistovjećuju s izvornim grčkim značenjem pojma mimesis. Ovdje promišljamo odnos kreativnosti i oponašanja na relaciji umjetnost - odgoj i obrazovanje. U pokušaju rehabilitacije mimesis (Žunec, 1988), izvorno značenje tog pojma valja potražiti tamo gdje je problem nastao: u području slikarske slike. Takvu sliku uobičajeno je smatrati umjetničkom od vremena kad je umijeće slikarskog prikazivanja postavljeno u kontekst autor - djelo. No, slika je širok pojam, i ne odnosi se samo na slikarstvo. Eidos je grčki pojam za sliku koja ne nastaje na platnu nego u predodžbi. Ona nije bilo kakva slika za opću upotrebu; u njoj sjaji prosvjetljenje i spoznaja, ona je slika bitka u biću, epifanija iskona. Naravno da je takva „majka sviju slika“, koju