Med Pregl 2011; LXIV (11-12): 539-544. Novi Sad: novembar-decembar. 539 Uvod Rameni pojas ne predstavlja čvrst sistem za oslo- nac. On je pokretljiv sistem koji omogućava izvođenje najvećih amplituda pokreta gornjim ekstremitetima. Takođe, on je i najslabija karika lokomotornog apara- ta gornjih ekstremiteta zbog nedovoljne i neodgovara- juće pripremljenosti. Zglob ramena u funkcionalnom pogledu sačinjavaju pored osnovnog glenohumeral- nog zgloba i sinergični zglobovi, koji zajednički obra- zuju rameni pojas. Ovi zglobovi deluju sinergično, pa poremećaj u ma kom od njih, neizbežno dovodi do poremećaja funkcije celog ramenog pojasa, naročito u sportskim aktivnostima [1]. U sportovima gde do izražaja dolazi biomehanički pristup bacanja, povreda je najčešće posledica direktnog udarca u rame ili pre- komernog obima pokreta. Kod overhead sportista, dobar odnos snage mišića agonista i antagonista je veoma važan za dinamičku stabilnost i njihovu opti- malnu funkciju [2]. Tokom sportskih aktivnosti, miši- ći agonisti koncentričnom kontrakcijom ubrzavaju kretanje gornjeg ekstremiteta napred (akceleracija), dok antagonisti, generišući ekscentričnu kontrakciju, kontrolišu, usporavaju i sprečavaju prekomerni obim pokreta (deceleracija) [3,4]. Povrede ramenog zgloba u overhead sportovima čine visok procenat povreda (npr. u rukometu 37% ukupnog broja svih povreda, 50% u bejzbolu). Neiz- merno velika eksplozivnost pokreta, različiti uglovi izbačaja i suprotno delovanje protivnikove mehanič- ke sile, česti su razlozi za nastanak ovih povreda [5–7]. Svaki izbačaj ili udarac lopte iz neadekvatno pripremljenog ramena, dovodi do čestih ponavljanja mikrotraumatskih delovanja što na kraju ima za re- zultat povredu koja sportistu odvaja od borilišta. Da do povrede ne bi došlo, potrebno je sprovesti preven- tivne mere kroz adekvatnu pripremu sportiste ima- jući u vidu i ranije povrede mišića rameno-lopatične regije, koje umnogome diktiraju planiranje i sprovo- đenje trenažnog procesa. U overhead sportovima prevladavaju visokodina- mična, često aciklična kretanja, koja, osim brze i snažne muskulature, zahtevaju i veliku elastičnost i sposobnost opuštanja aktivne muskulature. Radi pre- vencije povreda, program treninga optimalizacije ni- voa fleksibilnosti pojedinih regija tela, mora naći me- sto u svakodnevnom trenažnom planu. Fleksibilnost bi se morala razvijati postupno, ali i istovremeno u svim mišićnim grupama koje učestvuju u tipičnim, ali i atipičnim kretnim strukturama sportske igre. Rame overhead sportista mora da bude dovoljno labavo da dozvoli prekomerne spoljne rotacije, ali i dovoljno stabilno da spreči simptomatske subluksa- cije humeralne glave, tako da se traži delikatna rav- noteža između mobilnosti i funkcionalne stabilnosti [8]. Ovo se može tumačiti kao „bacački paradoks”. Ravnoteža o kojoj se govori je često ugrožena, te se veruje da je ovo glavni krivac za različite vrste po- vreda okolnih tkiva. Samo sportista koji ima opti- malnu fleksibilnost može do maksimalnih granica da iskoristi svoje potencijalne mogućnosti u drugim motoričkim sposobnostima [9]. Ovo istraživanje je usmereno na utvrđivanje opti- malnog programa kineziološkog tretmana za pobolj- šanje fleksibilnosti u zglobu ramena. Rešavanje ovog pitanja doprinosi poboljšanju aktivnosti pokreta u zglobu ramena sportista u overhead sportovima, od- nosno njihovoj većoj efikasnosti na treningu i utakmi- cama te svrsishodnijem planiranju treninga. Iz ovog proističe cilj istraživanja koji se odnosi na analizu Dom zdravlja „Novi Sad”, Novi Sad Originalni naučni rad Odeljenje sportske medicine 1 Original study Univerzitet u Novom Sadu UDK 616.747:612.74 Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja 2 DOI: 10.2298/MPNS1112539K ANALIZA POKRETLJIVOSTI ZGLOBA RAMENA U OVERHEAD SPORTOVIMA PRE I NAKON EKSPERIMENTALNOG TRETMANA ANALYSIS OF THE SHOULDER JOINT MOBILITY IN OVERHEAD SPORTS BEFORE AND AFTER EXPERIMENTAL TREATMENT Ivana KAĆANSKI 1 , Branka PROTIĆ GAVA 2 i Srđan SOLDATOVIĆ 1 Sažetak – Overhead sportovi, u kojima dominiraju kretanja rukom iznad linije glave, ispoljavaju visokodinamična, često aciklična kre- tanja, te zahtevaju snažnu muskulaturu rameno-lopatične regije uz veliku pokretljivost zgloba ramena, kao i elastičnost i sposobnost opu- štanja ovih mišića. Cilj istraživanja bila je analiza pokretljivosti zgloba ramena pre i nakon sprovedenog kineziološkog tretmana u trajanju od 6 meseci, koji je obuhvatao dva kompleksa vežbi. Istraživanjem je obuhvaćeno 100 sportista muškog pola, uzrasta od 14 do 18 godina. Obim pokreta izmeren je goniometrom (Prestige Medical ) u stepenima. Izračunati su centralni i disperzioni parametri. Za utvrđivanje razlika pokretljivosti zgloba ramena ispitanika eksperimentalne i kontrolne grupe u početnom i završnom merenju, korišćena je multiva- rijantna analiza kovarijanse. Za utvrđivanje efekata kineziološkog tretmana korišćen je T-test. Utvrđena je statistički značajna razlika u fleksiji, ekstenziji, abdukciji, adukciji, spoljašnjoj i unutrašnjoj rotaciji na finalnom merenju kod ispitanika eksperimentalne grupe na ni- vou značajnosti p<0,001, te utvrđeni pozitivni efekti primenjenih vežbi. Ključne reči: Zglob ramena; Obim pokreta u zglobu; Pokret + fiziologija; Kineziološki tretman; Muškarac; Adolescent; Goniometrija Adresa autora: Mr Ivana Kaćanski, Dom zdravlja „Novi Sad”, 21000 Novi Sad, Bulevar cara Lazara 77, E-mail: ivana33@open.telekom.rs