191 Tamara Plećaš Institut za flozofju Filozofski fakultet – Univerzitet u Beogradu STOIČKA TERAPIJA PREKOMERNIH EMOCIJA I SAVREMENE POLEMIKE 1 Apstrakt: Ovaj rad se bavi stoičkom terapijom prekomernih emocija, odnosno strasti (gr. ). Posebna pažnja je posvećena stoičkoj interpretaciji grčke tragedije Medeja. O Medeji i njenom gnevu raspravljali su i prvi stoici, a ona je nastavila da pobuđuje pažnju i rimskih stoika. Stoici su uopšte uzev smatrali da su emocije produkt naših verovanja, zbog čega čovek može da utiče na njih, lišavajući se onih emocija koje mu ne koriste. Naš cilj je bio da u radu pružimo kraći osvrt na neke od recepcija stoičkog pristupa emocijama kao i na polemike koje su se vodile među teoretičarima, kako bismo pokazali da je stoički pristup emocijama u izvesnoj meri primenljiv i danas. Ključne reči: Hrisip, Epiktet, Seneka, Medeja, etika vrlina, emocije, πάθος Stoičko učenje o emocijama potpada pod etički diskurs stoičke flozofje. Stoici su smatrali da je, pre svega, potrebno da razumemo emocije kako bismo mogli da eliminišemo sve one emocije koje čoveku više štete nego koriste. U pozadini toga leži težnja za postizanjem εὐδαιμονία-e, to jest srećnog i ispunjenog, odnosno blaženog života. Najuticajnija od svih stoičkih rasprava o emocijama bila je, po svemu sudeći, rasprava koju je napisao Hrisip (Χρύσιππος ὁ Σολεύς) tokom trećeg veka stare ere u četiri knjige. Veruje se da se navedena rasprava mogla pronaći u bibliotekama Rimskog carstva zaključno sa drugim vekom nove ere (Graver, 2007: 9), što znači da je original bio dostupan nekih pet vekova, nakon čega je izgubljen 2 . Hrisipovo delo je sadržalo i teorijsku analizu emocija kao i deo koji je bio posvećen terapiji emocija (Nussbaum, 1987: 138). Antički autori koji su raspravljali o stoičkoj teoriji emocija i koji su mahom polemisali sa Hrisipom, i čiji su nam spisi danas dragoceni za rekonstrukciju stoičkog učenja, bili su Galen (Aelius Galenus), Plutarh (), Ciceron (Marcus Tullius Cicero), Aleksandar Afrodizijski (Ἀ ὁ Ἀ), Andronik sa Rodosa (Ἀ ὁ Ῥ) i Simplicije ( ὁ ). Hrisip 1 Ovaj tekst je pisan u okviru projekta „Dinamički sistemi u prirodi i društvu: flozofski i empirijski aspekti“ (evidencioni broj 179041), koji fnansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. 2 U tekstu ćemo referirati na klasična dela služeći se skraćenicama iz četvrtog izdanja Oksfordskog klasičnog rečnika. Pored toga, koristićemo i ustaljenu skraćenicu LS kada budemo referirali na stoičke fragmente sakupljene u: Long, A. A. and Sedley, D. N. (1987). UDK 1(37/38):159.942