E-učenje i primena MOOC u funciji održivog razvoja MARIJA MARKOVIĆ BLAGOJEVIĆ, DARJAN KARABAŠEVIĆ, MIODRAG BRZAKOVIĆ (1) Visoka škola za poslovnu ekonomiju i finansije, Beograd Adresa: Mitropolita Petra 8, 11000 Beograd (2,3) Fakulet za primenjeni menadžment, ekonomiju i finansije, Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu Adresa: Jevrejska 24, 11000 Beograd mmarrija@gmail.com UVOD Održivi razvoj predstavlja bitno pitanje za čovečanstvo, a podrazumeva pružanje mugućnosti svim građanima za sticanje znanja, veština, navika, vrednosti i razvijanje svesti da učestvuju u donošenju odluka koje c ́ e im poboljšati kvalitet života, istovremeno ne ugrožavajući buduće generacije u zadovoljenju svojih potreba. Znanje je dakle najvažniji resurs razvoja društva u kome su intelektualni i inovativni proizvodi i usluge osnovna dobara koja će implicitno biti definisana kao sastavni deo ekonomskih i drugih socijalnih politika, ali i poziv za istraživanje, stvaranje instrumenta i prac ́ enje ostvarenih rezultata. Povec ́ ana svest o potrebi održivog razvoja i neophodnom obrazovanju u ovoj oblasti su ključni faktori za stvaranje održive buduc ́ nosti. U radu je istaknut značaj obrazovanja za održivi razvoj uz primenu informaciono - komunikacionih tehnologija (IKT) i korišćenje inovativnog načina prenosa znanja e-učenjem. Edukacija za održivi razvoj i održivi način života primenom e-učenja može da predstavlja efektivan alat upravo zbog svojih prednosti: besplatan i dostupan pristup svim građanima bez obzira na lokaciju i vreme, godi ne starosti i obrazovanje. Prikazan je i primer za edukaciju građana za održivi razvoj primenom masivnih otvorenih onlajn kurseva (MOOC) na jednoj od najpopularnijih platformi, Coursera. 1. TEORIJSKI ASPEKTI KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA Poslednje dve decenije XX veka predstavljale su prekretnicu za usvajanje odredbe održivog razvoja kao ključne etičke i političke paradigme u cilju rešenja ekoloških i socijalnih problema, koji su planetu Zemlju zahvatili. Prva “inauguracija” koncepta održivog razvoja na globalnom nivou održana je 1987. godine od strane Svetske komisije za životnu sredinu i razvoj (Brundtland Commission), ali je njegova etimologija znatno starija, danas samo osvežena i unapređena. Razvoj se sada ne shvata na isti način kao što se to činilo 1972. ili 1987. godine. Posle višestolećne evolucije on predstavlja slobodu, širienje vidika i opcije izbora i postavlja čoveka u težište budućnosti [1]. Definiciju ,,održivog razvoja” koja se najčešće upotrebljava dao je Lester Brown (Lester Braun), osnivač Worldwatch Instituta. Ona je navedena i u izveštaju ,,Our Common Future” Brundtlandove komisije: ,,Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a istovremeno ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe” [2-4]. Dakle, održivi razvoj predstavlja harmonizaciju tri ključne dimenzije, ekološku dimenziju, društvenu dimenziju i ekonomsku dimenziju. Koncept održivog razvoja predstavlja alternativu traganju za „nesputanim razvojem“. Konvencionalni pristupi su razvoj posmatrali u kontekstu procesa modernizacije koja je pretpostavljala društvo koje je tehnički i tehnološki sofisticirano, urbanizovano s razvijenom tržišnom privredom. Prema teoriji modernizacije, društvo prolazi kroz različite faze ekonomskog napretka i taj napre dak je linearan. Što se tiče odnosa prema prirodi, ona ima isključivo instrumentalni značaj, odnosno podređena je interesima ljudske vrste. Ova teorija je predstavljala matricu po kojoj su koncipirani razvojni planovi i strategije, ali i vršena evaluacija ostvarenih rezultata tokom najvećeg dela savremene ekonomske istorije čovečanstva. [5] Paradigma razvoja je izmenjena i počelo je da se shvata da razvoj mora nužno da ispuni dva cilja: ekonomski rast i smanjenje siromaštva. Tokom 1990-ih godina, horizonti razvoja dodatno se šire. Razvoj mora da obezbedi svim ljudima prava, mogućnost i sposobnosti da odluke koje su pred njima, donesu na najbolji mogući način. Ekonomsko blagostanje jeste preduslov za razvoj društvenih odnosa i utiče na povećanje političkih prava, ali ovaj odnos nije linearan. Koncept održivog razvoja posredno je bio formulisan upravo na osnovama kritike teorije modernizacije i koncepta razvoja koji je iz nje proizilazio [6]. Bruntalndova Komisija je u Izveštaju zaključila, da svet ne može da podrži rast koji bi zadovoljio težnje rastućeg svetskog stanovništva ukoliko istovremeno ne usvoji radikalno različite pristupe osnovnim